tag:blogger.com,1999:blog-34841612780982417842024-03-13T21:11:32.405-07:00Najvece svetske misterijeBiljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.comBlogger317125tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-76346433440067335022022-02-24T12:05:00.002-08:002022-02-24T12:05:27.690-08:00Djavolje pismo - ( Devil letter )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiBV_mNn2xJbGjagbaK1H7gemms3TOH4bc4m9KPllzHE6Jwr59Y3UuYBsevQSW92SP2zlSBAB80RNMcgR9oHQ26a36zx7uuiK5WLUAgc9ZSPqnY5spIPpFEKNX3Ig2OHREjV7xFomLDhX3CPNYQMbhmQwVAUjnKIsTpHymMlIvT7E1fDWDR_wh2aR5x=s649" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="366" data-original-width="649" height="252" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiBV_mNn2xJbGjagbaK1H7gemms3TOH4bc4m9KPllzHE6Jwr59Y3UuYBsevQSW92SP2zlSBAB80RNMcgR9oHQ26a36zx7uuiK5WLUAgc9ZSPqnY5spIPpFEKNX3Ig2OHREjV7xFomLDhX3CPNYQMbhmQwVAUjnKIsTpHymMlIvT7E1fDWDR_wh2aR5x=w448-h252" width="448" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Pismo je
napisala italijanska časna sestra Maria Crocifissa della Concezione u 17. veku.
Rođena je kao Isabella Tomasi i postala je časna sestra kada je imala 15
godina. Po priči se navodi da je časna sestra imala 31 godinu kada je pismo
napisano.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Legende
tvrde da je, nakon duge borbe između časne sestre i Sotone, pismo pronađeno u
ruci časne sestre 11. avgusta 1676. godine kada se probudila iz nesvestice u
svojoj sobi lica umrljanog mastilom. Ovaj događaj se dogodio u samostanu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Palma di Montechiaro,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u provinciji Agrigento, na Siciliji.
Očigledno, časna sestra i njene sestre nisu mogle da dekodiraju tekst, ali su s
vremenom odlučili da to moraju biti reči Sotone koji pokušava uveriti mladu
časnu sestru da se okrene od svoje vere.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Pisani
izvještaj o događaju igumanije Marije Serafice svedoči o hrabrosti sestre
Marije, tvrdeći da je Sotona pokušao naterati časnu sestru da potpiše pismo.
Ipak, sestra Marija se očito usprotivila zahtevu tako što je umesto toga
napisala "Ohimé" (oh ja).<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Sadržaj
ostatka teksta vekovima je bio misterija. Samostan je čak ponudio jednomesečni
odmor u Agrigentu za osobu koja bi uspela da ga dešifruje 1960-ih. Niko to do
sada nije mogao.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Sve do 2017
godine kada je navodno šifra razbijena. Nakon 341 godine, tajanstvena zbrka
arhaičnog pisma koje je navodno napisala italijanska časna sestra opsednuta
Sotonom, naučnici tvrde da je šifra konačno razotkrivena. Naučnici su to
postigli korištenjem razbijača koda koji su otkrili na Deep Webu.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Tim iz
naučnog centra Ludum na Siciliji koristio je algoritam za razbijanje koda
pronađen na Deep Webu. Isti softver navodno koriste neutvrđene obavještajne
službe. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Koristeći
taj softver, tvrdi se da su naučnici uspeli dešifrirovati svih 14 redova pisma.
Softver je koristio algoritam za otkrivanje uobičajenih znakova i upoređivao ih
sa najsličnijim znakovima u različitim alfabetima.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Pismo je
nedosledno i pomalo nekoherentno govori o vezama između Boga, ljudi i Sotone.
Tvrdi se da su Bog, Isus i Sveti Duh “mrtvo opterećenje”, a dalje se kaže da su
ljudi izmislili Boga i Zoroastera. Takođe se tvrdi da “Bog misli da može
osloboditi smrtnike” i dodaje “ovaj sistem ne radi ni za koga”. Konačno, čini
se da se odnosi na reku Stiks, koja razdvaja Zemlju i podzemni svijet u grčkoj
i rimskoj mitologiji, u neobičnoj frazi „Možda je sada Stiks siguran“.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Neki ljudi
vide sadržaj pisma kao „ jeziv “ ili kao mogući dokaz da je sestra Maria Crocifissa
della Concezione bila opsednuta đavolom, dok drugi kažu da je to bila
monahičina razrađena kreacija. Sa druge strane, veruje se da je časna sestra
imala bipolarni poremećaj ili šizofreniju i da je možda iskusila halucinacije i
zablude. Imidž đavola često je prisutan u ovim poremećajima. Iz istorijskih
zapisa saznaje se da je svake noći vrištala i borila se protiv đavola.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Prema
talijanskom News Radio 105 , sestra Maria Crocifissa della Concezione dobila je
još dve poruke od Sotone, ali nije htela napisati ili otkriti njihov sadržaj.</span><span style="font-size: 16pt;"><o:p></o:p></span></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-29460400049942530052022-02-24T10:32:00.000-08:002022-02-24T10:32:01.546-08:00Brazilski Stounhendž - ( Calçoene Stone Circle - Brazilian Stonehenge )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhBiIz76P18MbvQPGxNFvw5UktpVDM5m_mcHibA3V0lsxDs6g4gdrghM4YCiJ-IEelUm6GwQySTh5sTxder9Sw9UfMbrzaMcuQv4l-tEhC0Zuf56RnS32a3oLEQsLByKNqGqIC1SHyyvfMUwNWSyzZLfYa6ryuZfBJQWY_e8uv_sryQsSrj_T6XKiXo=s2048" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1369" data-original-width="2048" height="274" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhBiIz76P18MbvQPGxNFvw5UktpVDM5m_mcHibA3V0lsxDs6g4gdrghM4YCiJ-IEelUm6GwQySTh5sTxder9Sw9UfMbrzaMcuQv4l-tEhC0Zuf56RnS32a3oLEQsLByKNqGqIC1SHyyvfMUwNWSyzZLfYa6ryuZfBJQWY_e8uv_sryQsSrj_T6XKiXo=w410-h274" width="410" /></a></div><br /><a data-ved="2ahUKEwipx4SK9Zj2AhVOq6QKHWEtBY8QFnoECDkQAQ" href="https://www.megalithic.co.uk/article.php?sid=24990" ping="/url?sa=t&source=web&rct=j&url=https://www.megalithic.co.uk/article.php%3Fsid%3D24990&ved=2ahUKEwipx4SK9Zj2AhVOq6QKHWEtBY8QFnoECDkQAQ" style="-webkit-tap-highlight-color: rgba(255, 255, 255, 0.1); background-color: #202124; color: #8ab4f8; outline: 0px;"></a><p></p><p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Grupa
naučnika i istraživača pronašla je dokaze da je u Brazilu mogla postojati
visoko napredna drevna civilizacija. Gotovo 500 godina pre nego što je počela
evropska kolonizacija Amerike, domoroci koji su naseljavali brazilsku Amazoniju
su stvorili impresivan raspored ogromnih visokih granitnih blokova .<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Naučnici
spekulišu da je ovo masivno kamenje – za koje neki ljudi kažu da podseća na
Stounhendž – takođe bilo drevna astronomska opservatorija. Struktura se sastoji
od 27 blokova granita, svaki visok do 4 metra (13,12 stopa), koji stoje
uspravno u krugu prečnika preko 30 (98,43 ft.) metara. Drugim rečima, pre skoro
hiljadu godina na ovom području cvjetala je drevna civilizacija domorodačkih
naroda.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Detaljni
testovi radiokarbonata i merenja na lokaciji tokom zimskog solsticija bacili su
svetlo na drevne civilizacije koje su naseljavale Amazon. Na osnovu novih
dokaza, arheolozi su zaključili da su autohtoni narodi koji su živeli na tom
području razvili napredniju civilizaciju nego što je većina zapadnih posmatrača
ranije mislila.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Ovim
megalitima pridružuju se i druga nedavna arheološka otkrića u Brazilu –
uključujući džinovske kopnene rezbarije i ostatke utvrđenih naselja. Sve u
svemu, ova nova otkrića dovode u pitanje uobičajenu percepciju da je Amazon u
prošlosti bio relativno netaknut od strane ljudi, osim malih, nomadskih
plemena.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Međutim,
postoji značajan broj naučnika i arheologa koji tvrde da će biti potrebno više
informacija i dokaza o Rego Grandeu kako bi ga uzdigli u carstvo praistorijskih
mesta jasno zamišljenih za astronomska posmatranja. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Kamenje
možda nije korišteno isključivo za astronomske funkcije, već i za verske
ceremonije i ritual. Kamenje Rego Grandea je prilično neobično i po svojim
nepravilnostima može imati svoje jedinstveno značenje, drugačije od ostalih
megalitskih lokaliteta širom svijeta. Rego Grande može odražavati značaj
animizma (pripisivanje duše entitetima u prirodi, pa čak i neživim objektima) u
amazonskim kulturama.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Takođe je
važno napomenuti da su od dana kada su arheolozi započeli iskopavanja u
amazonskom Stounhendžu 2005. godine, otkrili ručno rađene keramičke urne za
sahranu, što verovatno znači da je deo tog područja u nekom trenutku mogao
služiti kao groblje. Takođe, čini se da je kamenje postavljeno na svetlost
putanje Sunca za vreme zimskog solsticija - kada je zvezda u najnižoj tački,
nešto što implicira da je ovo mesto moglo da se koristi i kao bogomolja umesto
kao astronomska. opservatorija. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Možemo samo
nagađati (za sada) šta znači kamenje Rego Grandea.</span><span style="font-size: 16pt;"><o:p></o:p></span></span></p><br />Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-57032658797683439012022-02-24T09:53:00.004-08:002022-02-24T09:53:57.694-08:00Lej linije ( Ley lines )<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiDqfA9z_ag3FNFcIdbyJwgGtEIhh1Qm2BdkHx-GmqGyPOuhHrwmZI4hlaJlJBNv38L6Ak4A69EHwfVsiry4iQZ5rY2zdnsI1mYYoKr9G1L_MmfUxI79711itDF6fjExMfmUgvGWezvs34RuuDiI7dkKFcu1-7dkhIL8xCy3eN5iawNO4ngOF94IP-n=s960" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="960" height="281" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiDqfA9z_ag3FNFcIdbyJwgGtEIhh1Qm2BdkHx-GmqGyPOuhHrwmZI4hlaJlJBNv38L6Ak4A69EHwfVsiry4iQZ5rY2zdnsI1mYYoKr9G1L_MmfUxI79711itDF6fjExMfmUgvGWezvs34RuuDiI7dkKFcu1-7dkhIL8xCy3eN5iawNO4ngOF94IP-n=w423-h281" width="423" /></a></div><br /> <p></p><p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Ley linije
su prvi put teoretizirane 1921. godine i od tada se vodi debata o tome postoje
li ili ne, i ako postoje, kojoj svrsi služe.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">1921.
godine, arheolog amater Alfred Watkins napravio je otkriće . Primetio je da su
se drevna nalazišta, na različitim tačkama širom sveta, složila u neku vrstu
poravnanja. Bilo da su lokacije koje je napravio čovek ili prirodna, sve su
ušle u obrazac, obično ravnu liniju. On je skovao izraz za ove linije
"leys", kasnije "ley lines", i na taj način otvorio svet
natprirodnih i duhovnih verovanja.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Za one koji
veruju u ley linije, koncept je prilično jednostavan. Ley linije su linije koje
se ukrštaju širom sveta, poput širinskih i uzdužnih linija, koje su prošarane
spomenicima i prirodnim oblicima reljefa, a sa sobom nose reke natprirodne energije.
Duž ovih linija, na mestima gde se ukrštaju, nalaze se džepovi koncentrisane
energije koju mogu iskoristiti određeni pojedinci.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Dakle,
možete videti zašto postoje neki skeptici.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Watkins je
potkrepio postojanje svojih ley linija, ističući da se mnogi spomenici širom sveta
naizgled mogu povezati ravnom linijom. Na primer, od južnog vrha Irske, sve do
Isreala, postoji ravna linija koja povezuje sedam različitih oblika reljefa
koji nose ime "Michael" ili neki njegov oblik.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Što se tiče
njihove natprirodne komponente, misterija ley linija se produbljuje kada se
otkrije šta one povezuju. Duž ley linija leže Velike piramide u Gizi, Čičen Ici
i Stounhendž, sva svetska čuda koja i danas iznenađuju arheologe. Možda bi
njihovo prisustvo na ley linijama, u blizini takozvanih energetskih džepova,
moglo objasniti njihovo nastajanje, a sve je prkosilo zakonima arhitekture tog
vremena.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Iako su
linije povremeno geografski tačne, postojanje ovih ley linija je osporavano
skoro otkako je Watkins napravio svoje zapažanje. Jedan istraživač, Paul
Devereux, tvrdio je da je koncept lažan i da ne postoji način na koji bi mogli
postojati, te da je referenca na njih u okultnoj knjizi jedini razlog zašto
natprirodno veruju u njih.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Devereux je
takođe tvrdio da bi se ley linije mogle slučajno preklapati s poznatim
spomenicima. Linije koje je Watkins nacrtao na svojoj karti lako bi se mogle
objasniti kao slučajna poravnanja. Jeff Belanger, autor knjige Paranormal
Encounters: A Look at the Evidence koja govori o natprirodnom značaju ley
linija, slaže se. Istakao je da činjenica da se taj izraz može koristiti za
opisivanje linije bilo koje dužine ili lokacije umanjuje njenu valjanost i
tvrdi da nije dovoljno konkretan za upotrebu.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Mnogi ljudi
su povukli vlastite ley linije kako bi dokazali koliko mogu biti slučajni, povezujući
sve, od pizzerija preko bioskopa do crkava na mapama.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Bez obzira
na njihovu valjanost, koncept ley linija već godinama osvaja ljubitelje
natprirodnog i naučne fantastike. Često se pojavljuju kao objašnjenje za
paranormalne događaje, ili kao objašnjenja za fantastične spomenike u
naučnofantastičnim filmovima ili romanima.</span><span style="font-size: 16pt;"><o:p></o:p></span></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-12714204927311254852022-02-12T07:44:00.001-08:002022-02-12T07:44:09.292-08:00Dan zaljubljenih ( Valentine's Day )<p></p><p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgvMLpTQFwhVxytaaM_On2_-C4Tbsm4XyvQO-wfZoaTBjsACacFj6gvgpy1zti5TI0ciOStpaS1MVEOerwGmF5_ArWnXGzG08gnPi9Y_Ttd3REifSmwWMVGngRXdSGQzUd0oPW8wjAhuclZbCxDhZ3WJ_rwY8uj6jaJwAzIdn5IPBGQsv-VDZ_VGwal=s1152" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="864" data-original-width="1152" height="329" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgvMLpTQFwhVxytaaM_On2_-C4Tbsm4XyvQO-wfZoaTBjsACacFj6gvgpy1zti5TI0ciOStpaS1MVEOerwGmF5_ArWnXGzG08gnPi9Y_Ttd3REifSmwWMVGngRXdSGQzUd0oPW8wjAhuclZbCxDhZ3WJ_rwY8uj6jaJwAzIdn5IPBGQsv-VDZ_VGwal=w438-h329" width="438" /></a></div><br /><span style="font-family: arial; font-size: medium;"><br /></span><p></p><p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Dok neki
veruju da se Dan zaljubljenih slavi sredinom februara u znak sećanja na
godišnjicu Valentinove smrti ili sahrane — koja se verovatno dogodila oko 270.
godine nove ere — drugi tvrde da je hrišćanska crkva možda odlučila da praznik
Svetog Valentina postavi u središte februara u nastojanju da se „hrišćanizuje“
paganska proslava Luperkalije, koje su se slavile od 13 do 15. februara,
Luperkalija je bila praznik plodnosti posvećen Faunu, rimskom bogu
poljoprivrede, kao i rimskim osnivačima Romulu i Remu.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Za početak
festivala, članovi Luperci, reda rimskih sveštenika, okupili bi se u svetoj
pećini za koju se verovalo da je o novorođenčadi Romulu i Remu, osnivačima
Rima, brinula vučica ili lupa. Sveštenici bi žrtvovali kozu, za plodnost, i
psa, za očišćenje. Zatim bi skinuli kozju kožu na trake, umočili ih u žrtvenu
krv i izašli na ulice, nežno šamarajući i žene i oranice kozjom kožom. Daleko
od toga da su se plašile, Rimljanke su pozdravljale dodir kože jer se verovalo
da će ih činiti plodnijim u narednoj godini. Kasnije u toku dana, prema
legendi, sve mlade žene u gradu bi stavile svoja imena u veliku urnu. Gradske
neženje su nasumično birali ime iz urne i čitavusledeću godinu sa mogli biti sa
svojom izabranicom.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Luperkalija
je preživela početni uspon hrišćanstva , ali je stavljena van zakona — pošto se
smatralo „nehrišćanskom“ — krajem 5. veka, kada je papa Gelasije proglasio 14.
februar za Dan svetog Valentina. Međutim, tek je mnogo kasnije taj dan postao
definitivno povezan sa ljubavlju. Tokom srednjeg veka, u Francuskoj i Engleskoj
se verovalo da je 14. februar početak sezone parenja ptica, što je dodalo ideju
da sredina Dana zaljubljenih treba da bude dan za romansu. Engleski pesnik
Džefri Čoser prvi je zabeležio Dan svetog Valentina kao dan romantične proslave
u svojoj pesmi „Parlament Foulesa” iz 1375. godine, napisavši: „Jer je ovo
poslato na Dan zaljubljenih / Kada svaka greška dolazi da bira njegovog druga.”<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Čestitke za Dan
zaljubljenih bile su popularne još u srednjem veku, iako su pisane čestitke
počele da se pojavljuju tek posle 1400. Najstarija poznata čestitka koja još
uvek postoji bila je pesma koju je 1415. napisao Čarls, vojvoda od Orleana,
svojoj ženi dok je bio zatvoren u Londonskoj kuli nakon zarobljavanja u bici
kod Aženkura . (Pozdrav je sada deo zbirke rukopisa Britanske biblioteke u
Londonu.) Nekoliko godina kasnije, veruje se da je kralj Henri V angažovao
pisca po imenu Džon Lidgejt da sastavi belešku za Valentinovo Katarini od
Valoa.</span><span style="font-size: 16pt;"><o:p></o:p></span></span></p><br /><p></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-14014541035452516452022-02-12T07:03:00.003-08:002022-02-12T07:03:38.969-08:00Sveti Valentin ( Saint Valentine )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiQTvnuujygMCNilQhtvjthTsRXJ0aVY45ksC7fe4uaZP7IrSoPZhgYU_Jqer-o5qCbCgmx1yGcv5ntHecTRpCQpOjuyDpmZzAH1YKGl8fSAEDI38_ZdttpIFac3AACNV6EOY9tonFpJentrVVzHFlN7qbfUIP2sxYYP4V2ocMoYLKHy9E6grMMnJWg=s1200" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="769" data-original-width="1200" height="285" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiQTvnuujygMCNilQhtvjthTsRXJ0aVY45ksC7fe4uaZP7IrSoPZhgYU_Jqer-o5qCbCgmx1yGcv5ntHecTRpCQpOjuyDpmZzAH1YKGl8fSAEDI38_ZdttpIFac3AACNV6EOY9tonFpJentrVVzHFlN7qbfUIP2sxYYP4V2ocMoYLKHy9E6grMMnJWg=w445-h285" width="445" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Istorija
Dana zaljubljenih — i priča o njegovom svecu zaštitniku — obavijena je velom
misterije. Znamo da se februar dugo slavio kao mesec romantike i da Dan svetog
Valentina, kakav danas poznajemo, sadrži tragove i hrišćanske i starorimske
tradicije. Ali ko je bio Sveti Valentin i kako je postao povezan sa ovim
drevnim obredom?<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Katolička
crkva priznaje najmanje tri različita svetaca po imenu Valentin ili Valentinus,
od kojih su svi stradali. Jedna legenda tvrdi da je Valentin bio sveštenik koji
je služio tokom trećeg veka u Rimu. Kada je car Klaudije II odlučio da su samci
bolji vojnici od onih sa ženama i porodicama, zabranio je brak za mladiće.
Valentin je, shvativši nepravednost dekreta, prkosio Klaudiju i nastavio da
sklapa brakove za mlade ljubavnike u tajnosti. Kada su otkriveni Valentinovi
postupci, Klaudije je naredio da se on ubije. Drugi pak insistiraju da je pravi
imenjak praznika bio sveti Valentin Ternijski, episkop. I njemu je Klaudije II
odsekao glavu izvan Rima. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Druge priče
sugerišu da je Valentin možda ubijen jer je pokušao da pomogne hrišćanima da
pobegnu iz surovih rimskih zatvora, gde su ih često tukli i mučili. Prema
jednoj legendi, zatočeni Valentin je sam sebi poslao prvi „valentinovski“
pozdrav nakon što se zaljubio u mladu devojku — verovatno ćerku njegovog
tamničara — koja ga je posetila tokom zatočeništva. Pre smrti, navodno joj je
napisao pismo sa potpisom „Od tvog Valentina“, izraz koji je i danas u
upotrebi. Iako je istina iza legendi o Valentinu mutna, sve priče naglašavaju
njegovu privlačnost kao simpatičnu, herojsku i – što je najvažnije – romantičnu
figuru. Do srednjeg veka , možda zahvaljujući ovoj reputaciji, Valentin će
postati jedan od najpopularnijih svetaca u Engleskoj i Francuskoj.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial; font-size: medium;"><span style="line-height: 115%;">Sada u Dablinu
crkva tvrdi da izlaže srce sv. Valentina; u rimskoj bazilici prikazana je
njegova navodna lobanja; u samostanu u Glasgowu njegov kostur le</span><span lang="SR-LATN-RS" style="line-height: 115%;">ž</span><span style="line-height: 115%;"> u zlatnoj
kutiji; u praškoj bazilici njegova je kost ramena atrakcija; a u madridskoj
crkvi njegovi su posmrtni ostaci umotani u staklo.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Zatim je tu
Terni , navodno Valentinovo rodno mesto. Tu njegove relikvije privlače vernike
u Basilicu di San Valentino , čija je najranija verzija navodno podignuta nad
njegovom grobom. Sve u svemu, desetak katoličkih crkava u Evropi uveliko trguje
svojim vlasništvom nad ostacima ovog slavnog sveca.</span><span style="font-size: 16pt;"><o:p></o:p></span></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-90877816238095672562022-02-09T09:09:00.003-08:002022-02-09T09:09:27.249-08:00Ram Inn gostionica ( The Ancient Ram Inn )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh46Hkrn_2-OHkFPpjzNYI2ffuaF8CVnF5l4e71oJEVTsScdQ8HkFotH-ekhXfH_mfSuNzGY331wUfafASYXwol-lJMUWbsSMI0VXGTcyi5p7zjlpgBirAiZ4-mLXpAuh-dUfTFBHT4p3HCKbTSu3URMVdPJS7i-DlwEWDXHN-YOb0W6FA2SRwk6Tga=s750" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="534" data-original-width="750" height="299" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh46Hkrn_2-OHkFPpjzNYI2ffuaF8CVnF5l4e71oJEVTsScdQ8HkFotH-ekhXfH_mfSuNzGY331wUfafASYXwol-lJMUWbsSMI0VXGTcyi5p7zjlpgBirAiZ4-mLXpAuh-dUfTFBHT4p3HCKbTSu3URMVdPJS7i-DlwEWDXHN-YOb0W6FA2SRwk6Tga=w419-h299" width="419" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Izgrađena
1145. godine, Drevni Ram Inn je nekadašnja rezidencija sveštenika, gostionica i
javna kuća; to je ujedno i najstarija zgrada u Engleskoj koja je opstala do
danas. Mnogo pre izgradnje zgrade, njena priča počinje u niskim močvarama u
blizini Poterovog jezera. Ova zemlja se nalazi na raskrsnici 2 Lei linije,
oblasti za koje određeni ljudi veruju da sadrže značajno visoku duhovnu
energiju. Koristeći mapu, ove linije se mogu pratiti direktno do najpoznatijeg
svetog mesta Engleske, Stounhendža. Legenda kaže da energija iz Stounhendža
putuje Lej linijama da bi nahranila paranormalnu moć imanja. Pored toga, na
ovom mestu se nalazi 5.000 godina staro pagansko groblje.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">U zgradi su
prvo bili zidari, robovi i radnici koji su gradili crkvu Svete Marije. Smeštena
je direktno preko puta gostionice Ram Inn. Potoci na teritoriji gostionice
morali su da se preusmere zbog izgradnje crkve. Mnogi veruju da je
preusmeravanje vode blizu Ram Inna otvorilo portal za tamnu energiju.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">U trenutku
kada uđete u staru gostionicu, obavija vas aura strašne slutnje. Goli zidovi,
škripe podne daske, strme stepenice i tajanstvene senke dovoljni su da izazovu
najhladnije drhtaje; dok legije priča o duhovima koje marširaju iz njegove
maglom obavijene prošlosti mogu ohladiti krv čak i najpostojanijem ciniku.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Prva soba s
kojom se posetioci susreću je "Muška kuhinja". Ovo navodno stoji na mestu
poganskog groblja, a ovde se često čuje uznemirujući zvuk dečjeg plača.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Na prvom spratu
nalazi se Ramova najukletija i najstrašnija soba, Biskupova soba. Kruži priča
da je čovek koji je jednom otvorio vrata sobe podignut sa zemlje I bio je bačen
preko hodnika. Atmosfera unutra je opresivna i uznemirujuća.</span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Poznato je
da se sablasni gospodin materijalizira kraj toaletnog stolića i namerno korača
preko suprotnog zida.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Dva
redovnika viđena su kako svetlucaju u jednom uglu. Svedoci su čuli preplašene
krikove čoveka koji je, navodno, ovdje ubijen tako što mu je glava gurnuta u
vatru.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Fantomski
pastir i njegov pas viđeni su blizu vrata.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Jedna od
najpoznatijih legendi koja okružuje ovu ukletu englesku kuću je ona o veštici
koja je spaljena na lomači. Spaljivanje se dogodilo 1500-ih godina na vrhuncu
gonjenja onih koji nisu praktikovali hrišćanstvo koje je odobrila vlada. Mnogi
veruju da duh ove žene još uvek proganja jednu od soba u Drevnom Ramu, jer se
tamo sklonila neposredno pre nego što je uhvaćena i ubijena. Danas se ova soba
zove "Veštičina soba".<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Drevni Ram
Inn istraživali su mnogi istraživači paranormalnog, posebno za televizijske
emisije poput Ghost Adventures i Most Haunted . Gostionica je bila prikazana na
Great British Ghosts , a istraživala ju je i britanska grupa za proučavanje
paranormalnog pod vodjstvom Kierona Butlera, koja se sastojala od sedam ljudi,
uključujući fotografe i medije/duhovne savjetnike. Klub duhova (najstarija
organizacija za istraživanje paranormalnog na svetu) istražio je gostionicu
2003. ali nije registrirao ništa paranormalno.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Krajem
1960-ih, čovek po imenu Džon Hamfriz zaštitio je zgradu i njenu priču tako što
je Ram Inn pretvorio u svoj dom. Džon je kupio kuću 1968. i upoznao se sa
ljutim duhovima prve noći u novom domu. Nakon što je zaspao, on tvrdi da ga je
demonska sila zgrabila za ruku i izvukla iz kreveta preko sobe.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Džon Hamfris
je sada u svojim 80-im i jedini je živi stanar u Ram Innu. Poslednje godine
svog života posvetio je očuvanju ove stare zgrade i to ga je koštalo skoro
svega. Njegova žena i 3 ćerke napustile su ovu ukletu staru zgradu. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Unutar svog
doma, Hamfriz je pronašao dokaze o ritualnom žrtvovanju i obožavanju đavola.
Što je još više uznemirujuće, otkrio je skeletne ostatke dece ispod stepeništa.
Unutar skeleta pronađeni su slomljeni bodeži, za koje veruje da su korišćeni u
smrtonosnom ritualu, a zatim slomljeni, tako da više nikada nisu mogli da se
koriste.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Džon Hamfriz
tvrdio je da ga i dalje proganjaju i napadaju nasilni entiteti koji žive u Ram
Innu. Džon Hamfriz je umro 2017 godine.</span><span style="font-size: 16pt;"><o:p></o:p></span></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-70773254267112669482022-02-09T08:35:00.004-08:002022-02-09T08:35:31.554-08:00Slika Gospe od Guadalupe ( Lady of Guadalupe )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhJusk1Rnn7inncU5UmhKBw7vxwUAJzEMJSUtEwhcWFxqwjMTnPTEZ4wHyKAyl-ZCKGFCvZ5SE2SxK1mkCp4nGvz48fwxEcFQ-vmoHbFPtKauaV_YEkZOJw1sc3Jwj6rjnW67x3wh2zsI6Unk9pejn2Zv4SJeKoMW-Tg_Nq0lUev_2IzzoKXVlA4Hw8=s1280" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="263" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhJusk1Rnn7inncU5UmhKBw7vxwUAJzEMJSUtEwhcWFxqwjMTnPTEZ4wHyKAyl-ZCKGFCvZ5SE2SxK1mkCp4nGvz48fwxEcFQ-vmoHbFPtKauaV_YEkZOJw1sc3Jwj6rjnW67x3wh2zsI6Unk9pejn2Zv4SJeKoMW-Tg_Nq0lUev_2IzzoKXVlA4Hw8=w468-h263" width="468" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Slika Guadalupe
je čudo koje se dogodilo kada je Devica Marija odštampala svoju sliku na
tkanini u Meksiko Sitiju 1531. Od tada su milioni ljudi hrlili u grad da vide
sliku. Prema crkvenim zapisima, priča je počela sa čovekom po imenu Huan Dijego
koji je živeo sa svojim stricem u selu pet milja severno od Meksiko Sitija.
Huan je bio jedan od retkih Asteka koji su bili preobraćeni u hrišćanstvo.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Jednog dana
u decembru 1531, Huan je krenuo na misu kada je prošao pored podnožja brda
zvanog Tepejak. Dok se približavao vrhu, čuo je da neko doziva njegovo ime i
istog trenutka ga je preplavio božanski sjaj i pojavila se Devica Marija. Rekla
je Huanu da želi da se izgradi hram na brdu Tepejak. Takođe je rekla da je on
njen glasnik i da treba da kaže episkopu za hram. Rekao joj je da je on samo
siromašni Indijanac i da ga vladika neće poslušati, ali ona mu je rekla da ima
vere i ona je nestala.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Huan je, verujući
da je doživeo čudo, otišao pravo u Meksiko Siti. U to vreme, to je bilo sedište
Rimokatoličke crkve u novom svetu. Satima je čekao da se sastane sa biskupom
Zumanigom, poznatim kao moćan, ali nežan čovek, koji se prema Indijancima
odnosio sa ljubaznošću i poštovanjem. Huan je rekao biskupu da ga je poslala
Devica Marija, koja je želela hram na brdu Tepejak. Biskup je bio skeptičan i
rekao je Huanu da želi dokaz.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Huan se
vratio kući, ali je sledećeg dana dobio dokaz. Njegov stric se razboleo i otišao
je po sveštenika da izvrši poslednje obrede. Usput se vratio na brdo Tepejak,
gde se vratila Bogorodica. Rekla je Huanu da mu sveštenik neće trebati i da mu
je ujak potpuno izlečen. Rekao joj je da nije uspeo da ubedi episkopa i da mu
je potreban znak. Rekla mu je da ode na vrh brda i iseče cveće koje će tamo
naći. Huan je bio ispunjen sumnjom jer je brdo bilo neplodno od zimske
hladnoće. Međutim, otkrio je da je vrh brda ispunjen Kastinovim ružama. Skupio
ih je u svoju tilmu, napravljenu od kaktusove tkanine.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Episkopu je
doneo cveće i tilmu i rekao mu da je to znak. Prema crkvenim zapisima, kada je
Huan otvorio tilmu, na mestu cveća pojavila se slika Device Marije. Biskup je
verovao da se čudo dogodilo i da je Huan zaista video Devicu Mariju. Posle
Huanovih vizija, milioni Indijanaca prešli su u rimokatolicizam za samo tri
godine.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">U skladu sa
Bogorodičinom željom, na brdu Tepejac je ubrzo podignuta svetinja sa slikom i
dalje izloženom. Crkva je dobila ime Gospa od Gvadalupe, po jednom selu u
Španiji. Tokom godina, crkva je dozvoljavala neke promene na slici, uključujući
zlatne uzde, heruvima i zelene, crvene i bele boje Meksika.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Od 1976.
godine slika se nalazi u posebnoj bazilici, a svake godine pet miliona ljudi
hodočasti. Ali otkad postoji, vodila se debata o tome da li je slika zaista
čudo. Međutim, mnogi vernici su sigurni da je lik Gvadalupe zaista čudo.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Istrage:Džodi
Smit je vanredni profesor filozofije na koledžu u Floridi i vodeći autoritet
slike. Već 1666. crkva je naručila grupu lekara i majstora umetnika Huana
Salguera da pregledaju sliku. On je zaključio da je slika na ispravnom tipu
platna kako je bila u legendi i da je do sada trebalo da se raspadne.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Džejms Rendi
je istraživač paranormalnog fenomena koji ima istu vrstu tkanine koja datira
oko 450 do 550 godina iz Perua. On, međutim, tvrdi da bi, kada bi se stavio u
okvir, mogao jako dugo da traje. Ali, u prvih sto godina, platno je bilo
izloženo visokoj koncentraciji vlage i soli, i da je to trebalo da izazove
raspad slike.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Godine 1789,
skeptičan sveštenik je naredio jedanaest umetnika da naprave jedanaest kopija
slike koristeći istu tkaninu, a za samo nekoliko godina, platno je bilo veoma
izlizano i oštećeno, za razliku od slike Gvadalupe.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">U maju 1979,
Džodi Smit i Filip Kalahan su dobili dozvolu da vide sliku izbliza bez stakla,
i iako su delovi koji su kasnije bili naslikani bili okrnjeni i zatamnjeni, lice
je i dalje bilo veoma svetlo. Kada ju je proučavao pomoću lupe, nije bilo
pukotina, a posle toliko vekova na slici nije bilo starosti.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial; font-size: medium;">Džejms Rendi
tvrdi da nema konkretnih dokaza koji bi dokazali da je platno zapravo original.
Infracrvene fotografije su pokazale da je nedostajala donja skica, a da je i
postojala, verovatno bi je naslikala ljudska ruka. Praksa pravljenja skice pre
slikanja portreta traje stotinama godina unazad. Mnogi istražitelji veruju da
je tkanina originalna, dok drugi nisu baš sigurni</span><span style="font-size: 16pt;"><o:p></o:p></span></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-4334132533344770232022-01-23T07:15:00.001-08:002022-01-23T07:15:12.184-08:00Duh dvorca Loch Leven ( The Loch Leven Castle -Mary, Queen Of Scots )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhnyJj-5c5o7VcZ_pnBwJ76I3piawVMTeX1xh6xBZgj43a3DCm0nmRNOFQKkNDCvyNiYbcd4vs0pLhDhOoSXhogfZYGwgf2YfSAz9dAV1wAIjcHRgTn9dIB9aRusHBuA7h6mXiyArWqi__c6m1k2H2-uQ7YS2OTyiVPAYBss32gf8W3Nuh6E1TXr-0N=s2560" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1440" data-original-width="2560" height="253" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhnyJj-5c5o7VcZ_pnBwJ76I3piawVMTeX1xh6xBZgj43a3DCm0nmRNOFQKkNDCvyNiYbcd4vs0pLhDhOoSXhogfZYGwgf2YfSAz9dAV1wAIjcHRgTn9dIB9aRusHBuA7h6mXiyArWqi__c6m1k2H2-uQ7YS2OTyiVPAYBss32gf8W3Nuh6E1TXr-0N=w450-h253" width="450" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Dvorac Loch
Leven, jedna od lepota i turističkih atrakcija Škotske, nalazi se na ostrvu.
Bio je u upotrebi do 17. veka, a danas služi svrsi razrušenog dvorca za
ljubitelje istorije. Ali kako je dvorac povezan sa škotskom kraljicom i njenim
duhom?<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Marija,
kraljica Škotske, jedan je od najzloglasnijih monarha svih vremena. Njena
životna priča puna je avantura, spletki i ubistava, a završava odrubljivanjem
glave. Tragično, zar ne? Ali čak i nakon njene smrti, njena priča živi, a
očito i njen duh. Nakon što joj je odrubljena glava, njen je duh počeo
"posećivati" različite dvorce i lokacije na kojima je držana kao
zatvorenica, uključujući i dvorac Loch Leven.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Dvorac Loch
Leven jedan je od najpoznatijih dvoraca Škotske. Engleski grof od Northumberlanda
je ovde držan 2 godine pre nego što je poslan u Englesku na pogubljenje, jer je
bio nepristojan prema engleskoj kraljici Elizabeti I. Sir William Douglas iz
Loch Levena nasledio je ovaj dvorac kada je postao 6-i grof.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Nakon poraza
u bici kod Carberry Hilla 1567., Mariju je držao u Loch Levenu kao zarobljenicu
Lord Moray, njen polubrat. Tokom zatočeništva bila je prisiljena da potpiše
papire za abdikaciju u korist svog sina Jamesa VI, koji je imao jedva godinu
dana. Lord Moray je postao regent sve dok James nije bio spreman preuzeti i
vladati Škotskom.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Nakon svega
ovoga, Mary je još čekala i planirala svoj veliki beg dostojan filma.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Nakon što je
potpisala dokumente o abdikaciji, Mary je počela planirati svoj veliki beg.
Prvi put se obukla kao sluškinja i pokušala pobeći čamcem, ali je čamac bio
sumnjičav jer su joj ruke bile prilično glatke za razliku od sluškinih, pa je
zato i uhvaćena.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Njen drugi
pokušaj bega bio je uspešan uz pomoć njinih saveznika i sledbenika, uključujući
sina njenog tamničara, Willieja Douglasa koji se zaljubio u mladu kraljicu.
Willie je pomogao Mary dostavljajući Maryina pisma njenim sledbenicima. U noći
na majske svečanosti, Williejev brat George je sve čamce, osim jednog, prikovao
za dokove i pomogao Mary da odvesla usred noći. Odatle je okupila vojsku u
dvorcu Craignethan kako bi porazila svoje neprijatelje, ali nije uspela u bici
kod Langsidea.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Nakon toga
je zamolila svoju rođakinju, kraljicu Elizabetu I. za pomoć i ponovno je bila
zatvorena u dvorcu. Nekoliko godina kasnije, optužena je za izdaju Elizabeth i
odmah pogubljena.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Nakon njenog
odrubljivanja glave, činilo se da se Marijin duh zadržava na svakom mjestu gdje
je držana kao zarobljenica ili gde joj je dano utočište.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Bezglavi
duh, kojeg mnogi nazivaju "bezglavom damom odevenom u belo", viđen je
u dvorcu Carignethan - gde je Marija dobila gostoprimstvo nakon svog
veličanstvenog bega iz dvorca Loch Leven - odmah nakon odrubljivanja glave.
Može se samo pretpostaviti da je duh bio Marijin. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Dvorac Loch
Leven u kojem je Marija rodila mrtvorođene blizance, koji su pokopani u blizini
imanja u neobeleženim grobovima, je mesto gdje se Marija najviše viđa, tražeći
svoju izgubljenu decu i nadajući se da će ona doći k njoj kako bi mogla konačno
nestati u miru.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Postoje
mnoge druge paranormalne pojave povezane s Marijinom prošlošću kao što je mrlja
na podu Marijine sobe za koju se kaže da je od njenog sekretra Davida Rizzioa
čiji je jedini zločin bio to što je bio blizak s Mary.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Maryin muž,
lord Darnley, ubio je Rizzija ubovši ga više puta. Mrlja je očišćena mnogo puta,
ali uvek se vraća noću.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Godine 1567.
Marija je zarobljena i zatvorena nakon smrti lorda Darnleya. Za Mariju i grofa
od Bothwella se sumnjalo da su ubice, a kada su uhvaćeni u begu iz dvorca,
oboje su zatvoreni u dvorcu Bothwick. Marija je pobjegla iz ovog dvorca
odjevena kao paž, čije su ukazanje mnogi vidjeli.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Čini se da
Marijin duh vreba na svakom mestu na kojem je bila. Ne postoji čvrst dokaz da
Marija proganja ova mesta, ali mnogi posetitelji su iskusili ukazanje iz prve
ruke. Je li to trik naterati istraživače paranormalnog i turiste da odu tamo,
ili su oni – posebice dvorac Loch Leven – zapravo ukleti? Možda nikada nećemo
saznati.</span><o:p></o:p></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-10385104387662670062022-01-23T06:34:00.003-08:002022-01-23T06:34:31.982-08:00Vilenjačka šuma ( Elfin forest )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhm6d0Tlqm9jMpAEqzzhiuO2OFPgqj1QByY4JRGUkFQJ_JN3KEk0f-8YyHuzRLXu8YBigX7kr6TMRg6ZAVbrZOoLbdl3QjyhYKPHl0igGI0o5qHi5cu56ZI-p2RKHFB9L1LuclJ7bJqSgpReQTtTehU0lQgQBNcQRI_OmmLg2F9eBjoP5BHNYuD1IV2=s900" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="900" height="289" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhm6d0Tlqm9jMpAEqzzhiuO2OFPgqj1QByY4JRGUkFQJ_JN3KEk0f-8YyHuzRLXu8YBigX7kr6TMRg6ZAVbrZOoLbdl3QjyhYKPHl0igGI0o5qHi5cu56ZI-p2RKHFB9L1LuclJ7bJqSgpReQTtTehU0lQgQBNcQRI_OmmLg2F9eBjoP5BHNYuD1IV2=w435-h289" width="435" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Elfin
Forest, ve</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">štičja šuma, </span><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">koja se nalazi u susedstvu Questhavena i Harmony
Grovea , nije odlična samo za planinarenje već i za dublje udubljivanje u
misterije koje okružuju ovo područje. Poput popularnih susednih zajednica,
priča se da je Elfinska šuma izuzetno progonjena stotinama, ako ne i hiljadama
priča i prizora koji potkrepljuju ovu tvrdnju.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Najpopularniji
mit je o beloj veštici. Kako priča kaže, njen muž i sin su ubijeni ovde davno.
Priča se da ona još uvek traži svoju porodicu, ili možda osobu koja ih je
ubila.</span> <span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;">Ona se kreće
šumskim putevima na sablasnom crnom pastuvu. Ogrnuta je crnim ogrtačem koji joj
pokriva lice i telo, veštica ima svemogući vid i oseti kada stranac ili uljez
uđe u šumu. Kaže se da kada netko uđe u šumu i Questhaven, veštica obeleži tu
osobu, ne ostavljajući nikakve fizičke naznake, već više duhovni trag. Nakon što
je veštica obeleži, ta se osoba suočava sa smrću ako ikada ponovno uđe u šumu.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ako
razgovarate s ljudima u duhovnom centru Harmony Grove, selo u tom području, oni
kažu da je konačno pronašla svetlo pre mnogo godina. Viđali su je redovno, ali
je nisu viđali godinama. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Postoji i
priča o beloj sovi od deset stopa koja luta ponoćnim nebom obasjanim mjesečinom.
Sablasna sova se šulja uokolo, hvatajući naivne mlade ljude koji ulaze u šumu.
Ako su posjetitelji u automobilu, sova sleti na automobil i posjeduje nekoliko
načina da ubije putnike u vozilu. Ako su posetitelji pešice, ona se spušta da
ih uhvati i ubije. Postoje i druge priče o sovi; međutim, mnogi ne govore o
sovi u strahu od posjedica.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Priča se da
su to područje na prelazu iz 19. pa sve do 20. veka nekada naseljavali Cigani i
njihovi društveni srodnici. Legenda kaže da su u šumu ušli i drugi starosedioci
i stanovnici iz susednih zajednica i oterali Cigane, ubijajući one koji su im
stajali na putu. Zauzvrat, Cigani su prokleli Vilenjačku šumu i okolne zemlje.
Očito je to prokletstvo izazvalo mnoge urbane legende i paranormalne aktivnosti
o kojima se izvještava tokom godina.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Postoji i par
mesta koja se veličaju u pričama o Questhavenu. To su priče o napuštenoj
ludnici i legendarnoj kultnoj kući. S vratima i bodljikavom žicom okruženim poedom,
ulaz u ruševine ludnice o kojoj se pričalo ima staru drvenu ogradu i natpis s
oslikanim usnulim vilenjacima. Iza pokidane i oskvrnjene ograde leže hektari
zemlje i temelji zgrada koji su ostali u ruševinama. Što se tiče kultne kuće,
postoji mnogo videa sličnih vještici iz Blaira koje su srednjoškolci i filmaši
amateri pokušali snimiti na navodnom kultnom imanju.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Postoje i
priče o Indijancima iz severnog Diegueña koji proganjaju ova područja.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Postoji
mnogo dokaza da su Indijanci sjevernog Diegueña živjeli na ovom području.
Arheološkim iskopavanjima pronađeni su artefakti, malteri, metate, piktografi i
petroglifi. Ovi primitivni crteži su pomogli da se dalje dešifruje ujmanski
jezik, koji se govorio prije više od 9.000 godina.</span><o:p></o:p></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-75532364009420429372022-01-23T05:51:00.004-08:002022-01-23T05:51:46.545-08:00Kasmirska princeza ( Kashmir Princess Conspiracy )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh8sShIXM_lJdSGGlkcPDqtKp1gajBnexhtsFevScHUxKvJR69mkK6F3owBM49CmjGLZbO0pezVmjcXWazxtFUO21CXQ24sPUHkYvyEfvQ85iCB9IbFnqPhTRUb_8DK3vL8-904oN-BN4WXLCmvzwiqmVjZ4AhcpdGHFa67Wi8cnNRDZZ7oPf71-o9K=s889" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="442" data-original-width="889" height="206" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh8sShIXM_lJdSGGlkcPDqtKp1gajBnexhtsFevScHUxKvJR69mkK6F3owBM49CmjGLZbO0pezVmjcXWazxtFUO21CXQ24sPUHkYvyEfvQ85iCB9IbFnqPhTRUb_8DK3vL8-904oN-BN4WXLCmvzwiqmVjZ4AhcpdGHFa67Wi8cnNRDZZ7oPf71-o9K=w414-h206" width="414" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Avionske
nesreće su tragične, ali kada je u pitanju zavera, jednostavno ne možete da
sednete i prihvatite bilo koje objašnjenje koje vam se baci. Jedna takva
misteriozna avionska nesreća bila je nesreća Kašmirske princeze.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ne, nije
bila princeza iz Kašmira. Bio je to iznajmljeni avion u vlasništvu Air India.
11. aprila 1955. godine, zbog eksplozije bombe, let se srušio u Južno kinesko
more. Nikada nije stigao do Džakarte, Indonezija, do svog odredišta. Šesnaest
osoba u avionu je poginulo u nesreći, dok su trojica preživela i zadobila
povrede.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">U 09:25 GMT,
putnici i posada u aionu čuli su eksploziju, a kabina se ubrzo napunila dimom.
Lokacija požara bila je neposredno iza motora br. 3 što je navelo pilota da ugasi
navedeni motor kako bi sprečio da se zapali. Tri druga motora su još uvijek
radila što je pilotu dalo vremena da pošalje tri signala za pomoć pre nego što
im se radio ugasi. Njihova posljednja poznata lokacija u vazduhu bila je iznad
ostrva Natuna prije nego što su izgubili vezu.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Kapetan je
pokušao sleteti na more što je onemogućila kabina bez pritiska i prekinuti
strujni krugovi. Sa količinom dima koja je ispunila avion, prsluci za
spašavanje su žurno izdati, a posada je otvorila vrata za hitne slučajeve za
izlaze.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Desno krilo je prvo udarilo u površinu vode,
efektivno razbivši letelicu na tri dela. Preživjeli su samo inženjer
održavanja, navigator i prvi oficir, koje je kasnije pronašla obalska straža.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Istražitelji
smatraju da je eksplozija i nesreća nastala zbog tempirane bombe. Sumnja se da
je bombu u avion stavio tajni agent Kuomintanga u pokušaju atentata na kineskog
premijera Zhoua Enlaija. Međutim, meta bombe se nikada nije ukrcala u avion.
Propustio je let zbog hitne medicinske pomoći.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ova hitna situacija
bila je uklanjanje slepog creva. Tri dana nakon toga je ozdravio dovoljno za
putovanje avionom i otputovao u Indiju da se sastane s premijerom Jawaharlalom
Nehruom, a zatim u Burmu da se sastane s premijerom U Nu-om. Zatim je uspešno
prisustvovao konferenciji Azija-Afro Bandung za koju su putnici na Kašmirskoj
princezi prvobitno krenuli.</span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Čini se da
su mnogi istoričari zabeležili ovaj čudan razvoj događaja. Ovi incidenti su dovoljni
da dovedu do teorije zavere. Steve Tsang sa Univerziteta Oksford napisao je u
izdanju časopisa China Quarterly iz septembra 1994. da je "Zhou znao za
zaveru unapred i potajno je promenio svoje planove putovanja, iako nije sprečio
lažnu delegaciju manjeg kadra da zauzme njegovo mjesto."<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Dan nakon
pada, kinesko ministarstvo inostranih poslova objavilo je saopštenje u kojem je
bombaški napad okarakterizirao kao "ubistvo od strane organizacija
specijalnih službi Sjedinjenih Država i Čang Kaj-šeka".<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Dok su
vlasti Hong Konga uveravale da bomba nije postavljena na avion u Hong Kongu,
daljnja istraga policije Hong Konga otkrila je da je domar, Chow Tse-ming, iz
Hong Kong Aircraft Engineering Co. bio umešan u podmetanje bombe. Otkriveno je
da je Kuomintang regrutovao Chowa da pomogne u zaveri za ubistvo Zhou Enlaija.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Što se tiče
umešanosti SAD-a, CIA je priznala da je razmatrala atentat na Zhou Enlaija. Ali
Crkveni komitet je izvestio da ovi planovi nikada nisu odobreni i 'strogo
osuđivani' od strane Washingtona. Godine 1971. Zhou je direktno pitao Henryja
Kissingera o umešanosti njegove zemlje, na što je ovaj odgovorio negativno.
(Naravno, niko im u lice neće priznati da je njihova zemlja skovala zaveru da
nekoga ubije!)<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ova priča
se, međutim, ne završava samo sumnjom i oštrim ukorom počinilaca nesreće. Zavera
koja dovodi u pitanje Zhouovo znanje o zaveri ostaje. Bilo da je njegova odluka
tog dana bila sreća ili dobro promišljen pokušaj samoodržanja, životi izgubljeni
u nesreći ne čine ovaj drugi razlog opravdanim.</span><o:p></o:p></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-48330903361821900492022-01-23T05:19:00.004-08:002022-01-23T05:19:41.660-08:00Projekat MKULTRA ( Project MK - ULTRA )<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhu707VCcbZL187g466MB1Ovb8EP_623EWf9riAe7ORT1vrJ46_FKQJMxo6pRah6cXifw9x8Wv0_kyDGVcD7yBPmaKpg4qck5DS9dQTlHc7Np83NoWzNdVsuWRo-TEB19raIQ1ti-E5_qqpMqak96iaL9utLZWP7zsPyiXyDDKwsG_slE2GpvdT3rwO=s480" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="269" data-original-width="480" height="209" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhu707VCcbZL187g466MB1Ovb8EP_623EWf9riAe7ORT1vrJ46_FKQJMxo6pRah6cXifw9x8Wv0_kyDGVcD7yBPmaKpg4qck5DS9dQTlHc7Np83NoWzNdVsuWRo-TEB19raIQ1ti-E5_qqpMqak96iaL9utLZWP7zsPyiXyDDKwsG_slE2GpvdT3rwO=w374-h209" width="374" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Projekat
MKUltra (ili MK-Ultra ) je bio kodni naziv programa ilegalnog eksperimentisanja
na ljudima koji je osmislila i preduzela Centralna obaveštajna agencija SAD
(CIA). Eksperimenti su imali za cilj da razviju procedure i identifikuju droge kao
što je LSD koji bi se mogli koristiti u ispitivanjima da oslabe pojedince i
iznude priznanje putem ispiranja mozga i psihološke torture . MKUltra je
koristila brojne metode da manipuliše mentalnim stanjima i moždanim funkcijama
svojih subjekata, kao što je tajno davanje visokih doza psihoaktivnih droga
(posebno LSD-a) i drugih hemikalija, elektrošokovi , hipnoza , senzorna
deprivacija , izolacija i verbalno i seksualno zlostavljanje , pored drugih
oblika torture . <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">MKUltri su
prethodila dva eksperimenta u vezi s lijekovima, Project Bluebird i Project
Artičoka . <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Započeo je 1953. godine,
smanjen je u obimu 1964. i 1967. i prekinut je 1973. Organizovan je kroz CIA-in
ured za naučnu obavještajnu službu i koordiniran sa laboratorijama za biološko
ratovanje vojske Sjedinjenih Država . <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Program se bavio ilegalnim aktivnostima, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uključujući korištenje američkih i kanadskih
državljana kao nesvesnih ispitanika. Opseg MKUltre bio je širok, sa
aktivnostima koje su se sprovodile pod krinkom istraživanja na više od 80
institucija, uključujući fakultete i univerzitete, bolnice, zatvore i
farmaceutske kompanije. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>CIA je radila
koristeći lažne organizacije , iako su neki najviši zvaničnici u ovim
institucijama bili svjesni umešanosti CIA-e. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">MKUltra je
prvi put privukla pažnju javnosti 1975. godine od strane Crkvenog komiteta
Kongresa Sjedinjenih Država i Komisije predsednika Sjedinjenih Država Geralda
Forda o aktivnostima CIA- e u Sjedinjenim Državama (takođe poznata kao
Rockefellerova komisija). Istražni napori bili su ometeni naredbom direktora
CIA-e Richarda Helmsa da se svi dosijei MKUltra unište 1973.; Istrage Crkvenog
komiteta i Rokfelerove komisije oslanjale su se na svedočenje direktnih
učesnika pod zakletvom i na mali broj dokumenata koji su preživeli Helmsovu
naredbu. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Godine 1977, Zakon o slobodi
informacija inicirao je zahtev koji je otkrio skup od 20.000 dokumenata koji se
odnose na MKUltra, što je dovelo do saslušanja u Senatu. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Sa nekih od sačuvanih informacija o MKUltri
skinute su tajne u julu 2001. U decembru 2018, deklasifikovani dokumenti su
otkrili da je CIA naterala šest pasa da trče, okreću se i zaustavljaju putem
daljinskog upravljača i moždanih implantata kao deo MKUltre.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Iako CIA
navodi da su eksperimenti po uzoru na MKULTRA napušteni, veteran CIA-e Victor
Marchetti je izjavio u raznim intervjuima da ta organizacija rutinski provodi
dezinformaciju za javnost te da se istraživanje kontrole uma nastavlja. U
intervjuu 1977., Marchetti je izjavio da je službeni stav CIA-e o napuštanju
MKULTRE "lažna priča"</span><o:p></o:p></span></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-28943631668735890582022-01-21T10:29:00.001-08:002022-01-21T10:29:58.528-08:00Duh Farfara pustinje ( Ghost of Akhenaten )<p> </p><p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhn0CCSG0TgQpRk3NjKDIFVFi_H0x3g_a_kPkyLpwT9eILEnXYJnEknZHfcpu-I74fP4XQT3bA9mx3ZuhqOcTGGNyDt77xzFwsT7YOcCNt771eNZkXnTY6ULILYdePNSbUxce_M7MHgsbqMLnNIr3tlg9p0XWSuIcJyHKNj3CTbw3uVPbOM8S5ze8Vt=s1280" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="837" data-original-width="1280" height="209" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhn0CCSG0TgQpRk3NjKDIFVFi_H0x3g_a_kPkyLpwT9eILEnXYJnEknZHfcpu-I74fP4XQT3bA9mx3ZuhqOcTGGNyDt77xzFwsT7YOcCNt771eNZkXnTY6ULILYdePNSbUxce_M7MHgsbqMLnNIr3tlg9p0XWSuIcJyHKNj3CTbw3uVPbOM8S5ze8Vt=s320" width="320" /></a></div><br /><span style="font-family: arial;"><br /></span><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;">Bela pustinja , koja se još naziva i Pustinja Farafra,
nacionalni je park u Egiptu poznat po snežno belim do krem boje stenama. Ima
masivne formacije od krede koje su povremene peščane oluje oblikovale u čvrste
stubove, naizgled van ravnoteže.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;">Čini se da je pustinja i dom duha Ehnatona, kojeg su primetili
i turisti i nomadski beduini, a potonji naseljavaju depresiju Farafra u kojoj
se nalazi Bela pustinja. Legenda kaže da su nakon njegove smrti egipatski sveštenici
prokleli faraonov duh da večno luta pustinjama kao kaznu za njegov pokušaj da
ukine egipatski politeizam i pretvori carstvo u monoteističku religiju sa
središtem Atona.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;">Da li je kletva istinita ili ne, niko ne može reći, ali
znamo da je Ehnaton zapravo napustio egipatski politeizam. Ovaj odlazak je bio
toliko radikalan da se na kraju nije mogao prihvatiti, a nakon njegove smrti,
svi Ehnatonovi spomenici su demontirani i skriveni, njegove statue uništene, a
njegovo ime je zabranjeno da bude upisano na kraljevske liste. Nakon desetak godina
tradicionalni religiozni običaji su se vratili i formirana je nova monaška
dinastija koja je diskreditovala Ehnatona i nazivala ga „neprijateljem“ ili
„zločincem“ u svojim zapisima.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;">Ehenaton je bio gotovo izgubljen za istoriju sve do otkrića
Amarne u kasnom 19. veku , ili Ehetatona, novog glavnog grada koji je sagradio
za poštovanje Atona. Nadalje, 1907. godine Edward R. Ayrton je iz grobnice KV55
u Dolini kraljeva iskopao mumiju koja bi mogla biti Ehnatonova . Genetskim
testiranjem utvrđeno je da je muškarac pokopan u KV55 Tutankamonov otac, ali je
od tada dovedena u pitanje njegova identifikacija kao Ehnaton. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;">Ehnatonovo ponovno otkriće i rana iskopavanja Flindersa
Petrieja u Amarni izazvali su veliko zanimanje javnosti za faraona i njegovu
kraljicu Nefertiti . Opisivan je kao "zagonetan",
"misteriozan", "revolucionarac", "najveći idealist sveta"
i "prvi pojedinac u istorijii", ali i kao "heretik",
"fanatik", "možda lud ", i "lud". Zanimanje
proizlazi iz njegove povezanosti s Tutankamonom, jedinstvenog stila i visokog
kvaliteta likovne umetnosti kojoj je pokrovitelj bio , te stalnog interesa za
religiju koju je pokušao uspostaviti.</span><o:p></o:p></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-42207955708812351662021-11-04T10:38:00.003-07:002021-11-04T10:38:21.769-07:00<p><span style="color: #ffa400; font-family: arial; font-size: large;"> Jezero kostura - ( <span style="font-weight: 700; letter-spacing: -1px;">Roopkund lake's skeleton )</span></span></p><p><span style="color: #ffa400; font-family: arial; font-size: large;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: #ffa400; font-family: arial; font-size: large;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-5edCbcjPPiI/YYQaQNvBPHI/AAAAAAAA4Do/-knDXjnpNJo3F24r7X9HMrabea-QktTGQCLcBGAsYHQ/s1200/the-frightening-secrets-of-an-indian-lake-full-of-skeletons.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="675" data-original-width="1200" height="238" src="https://1.bp.blogspot.com/-5edCbcjPPiI/YYQaQNvBPHI/AAAAAAAA4Do/-knDXjnpNJo3F24r7X9HMrabea-QktTGQCLcBGAsYHQ/w423-h238/the-frightening-secrets-of-an-indian-lake-full-of-skeletons.jpg" width="423" /></a></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: #ffa400; font-family: arial; font-size: large;"><br /></span></div><p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;"><span style="line-height: 115%;">Visoko u
indijskim Himalajima, udaljeno jezero smešteno u snežnoj dolini posuto je
stotinama ljudskih kostura.</span><span lang="SR-LATN-RS" style="line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Jezero
Roopkund nalazi se na 5.029 metara (16.500 stopa) nadmorske visine na dnu strme
padine na Trisulu, jednoj od najviših indijskih planina, u državi Uttarakhand.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ostaci su
razasuti oko i ispod leda na "jezeru kostura", koje je otkrio
britanski šumar koji je patrolirao 1942. godine.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Zavisno od
godišnjeg doba i vremena, jezero, koje ostaje zaleđeno veći deo godine, širi se
i smanjuje. Tek kad se sneg otopi vidljivi su kosturi, ponekad s pričvršćenim
mesom i dobro očuvani. Do danas su ovde pronađeni skeletni ostaci otprilike
600-800 ljudi. U turističkim promocijama, lokalna vlast ga opisuje kao
"tajanstveno jezero".<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Više od pola
veka antropolozi i naučnici proučavali su ostatke i zbunjivalo ih je niz
pitanja.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ko su bili
ti ljudi? Kad su umrli? Kako su umrli? Odakle su došli?<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Jedna stara
teorija povezuje ostatke s indijskim kraljem, njegovom ženom i njihovim
pratiocima, koji su svi poginuli u mećavi pre nekih 870 godina.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Druga sugerše
da su neki od posmrtnih ostataka indijskih vojnika koji su pokušali napasti
Tibet 1841. i bili su potučeni. Više od 70 njih tada je bilo prisiljeno pronaći
put kući preko Himalaja i na putu su umrli.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Drugi pak
pretpostavlja da je to moglo biti "groblje" na kojem su pokopane
žrtve epidemije. U selima u okolini postoji popularna narodna pesma koja govori
o tome kako je boginja Nanda Devi stvorila oluju s grdom "čvrstu poput gvožđa"
koja je ubijala ljude koji su vijugali pokraj jezera.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ranije
studije kostura otkrile su da je većina ljudi koji su umrli bili visoki – “više
od prosečnog rasta”. Uglavnom su bili sredovečni odrasli, u dobi između 35 i 40
godina. Nije bilo beba i dece. Neke od njih bile su starije žene. Svi su bili
relativno dobrog zdravlja.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Takođe, uopšteno
se pretpostavljalo da su kosturi jedne grupe ljudi koji su odjednom umrli u
jednom katastrofalnom incidentu tokom 9. veka.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Najnovija
petogodišnja studija , koja je uključivala 28 koautora iz 16 institucija sa sedištem
u Indiji, SAD-u i Nemačkoj, pokazala je da sve ove pretpostavke možda nisu tačne.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Naučnici su
genetski analizirali i datirali ugljikom ostatke 38 tela, uključujući 15 žena,
pronađenih u jezeru - neka od njih datiraju unatrag oko 1200 godina.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Otkrili su
da su kosturi i genetski raznoliki i da je njihova smrt vremenski razdvojena
čak 1000 godina.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">To poništava
sva objašnjenja koja su uključivala jedan katastrofalni događaj koji je doveo
do njihove smrti.Još uvijek nije jasno šta se dogodilo na jezeru Roopkund, ali
sada možemo biti sigurni da se smrt ovih osoba ne može objasniti niti jednim
događajem.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">No, što je
još zanimljivije, genetička studija otkrila je da su kosturi sadržavali
različite ljude: jedna skupina ljudi imala je genetiku sličnu današnjim ljudima
koji žive u Južnoj Aziji, dok je druga "usko povezana" s ljudima koji
žive u današnjoj Evropi, posebice oni koji žive na grčkom ostrvu Kreti.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Takođe,
ljudi koji su došli iz južne Azije izgleda da ne potiču iz iste populacije.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Neki od njih
imaju poreklo koje bi bilo češće u grupama sa severa potkontinenta, dok drugi
imaju poreklo koje bi bilo češće iz južnijih grupa.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Jesu li te
različite grupe ljudi putovale do jezera u manjim grupama tokom nekoliko
stotina godina? Jesu li neki od njih umrli tokom jednog događaja?<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Na
lokalitetu nije pronađeno oružje ili trgovačka roba - jezero se ne nalazi na
trgovačkom putu. Genetske studije nisu pronašle dokaze o prisutnosti nekog
drevnog bakterijskog patogena koji bi mogao pružiti bolest kao objašnjenje za
uzrok smrti.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Hodočašće
koje prolazi pored jezera moglo bi objasniti zašto su ljudi putovali tim
područjem. Studije otkrivaju da se verodostojni izveštaji <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>o hodočašću na tom području pojavljuju tek
krajem 19. veka, ali natpisi u lokalnim hramovima datiraju između 8. i 10. eka,
"što sugeriše potencijalno ranije poreklo".<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Stoga naučnici
veruju da su se neka tela pronađena na tom mestu dogodila zbog "masovne
smrti tokom hodočašća".<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ali kako su
ljudi s istočnog Mediterana sleteli na udaljeno jezero na najvišim indijskim
planinama?<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Čini se malo
verovatnim da bi ljudi iz Evrope putovali sve od Roopkunda kako bi učestvovali
u hinduističkom hodočašću.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: arial;">Ili se
radilo o genetski izoliranoj populaciji ljudi iz dalekog istočnog mediteranskog
područja koja je živjela u regiji već mnogo generacija?</span><span style="font-size: 16pt;"><o:p></o:p></span></span></p><span style="color: #ffa400; font-family: arial; font-size: large;"><span style="font-weight: 700; letter-spacing: -1px;"></span></span><p></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-26264600173557360472021-11-04T09:45:00.000-07:002021-11-04T09:45:14.562-07:00<p><span style="font-family: arial; font-size: medium;"> Bitka za Los Andjeles - ( The Battle of Los Angeles )</span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-FphBYFzxxHE/YYQKcXLHwtI/AAAAAAAA4Dg/dGsjauEXnVsFmY5FhfdJBYwL1Y-ggJY-ACLcBGAsYHQ/s1280/maxresdefault.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="239" src="https://1.bp.blogspot.com/-FphBYFzxxHE/YYQKcXLHwtI/AAAAAAAA4Dg/dGsjauEXnVsFmY5FhfdJBYwL1Y-ggJY-ACLcBGAsYHQ/w424-h239/maxresdefault.jpg" width="424" /></a></div><p><b style="color: #202122; font-family: sans-serif; font-size: 14px;"><br /></b></p><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;">Bitka iznad Los Angelesa (eng. Battle of Los Angeles ili The
Great Los Angeles Air Raid) događaj je koji se zbio 25. februara 1942. godine
kada su radarske stanice navodno otkrile NLO iznad zaliva Santa Monica, Los
Angeles u 2:25 sati. Verovatnost je da je panika i paranoja, uzrokovana
japanskim napadom na Pearl Harbour 17. decembra 1941. i ulaskom SAD-a u Drugi
svetski rat, bio glavni okidač za izbijanje masovne histerije, koja je
rezultirala pucnjavom američke vojske u nebo iznad Los Angelesa.</span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: arial;">Nešto iza dva sata ujutro, začule su se sirene za uzbunu i
vlasti su naredile potpuno zamračenje Los Angelesa. Razlog je bio ogroman
predmet koji je lebdeo iznad grada, a za koji su američke vlasti verovale da
se radi o nepoznatoj japanskoj letelici. Objekt je isprva viđen iznad četvrti
Culver City i Santa Monice. Regionalne protivazdusne jedinice su krenule u akciju
opalivši oko 1500 rundi streljiva u neverovatno osvetljeno nebo. Oglasile su
se vazdusne uzbune koje su probudile na hiljade ljudi; neki su zgrabili oružje i
istrčali van u pidžamama. Grad je bio u potpunom mraku čak 5 sati. U panici je
pet ljudi poginulo – troje u saobracajnim nesrećama i dvoje od srčanog udara. Do
današnjeg je dana nejasno šta se zapravo dogodilo. Japanci poriču da su njihovi
avioni ikada leteli iznad L.A.-a. Neki stanovnici tvrde da su videli
trouglaste letelice na nebu, vojni zvanicnici sve pripisuju napetim živcima i
meteorološkim balonima. Nema dokaza da je ikakva bomba bačena s neba ili da je
kakav drugi bojni projektil stigao s neba.</span><o:p></o:p></p><br /><p></p><p></p>Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-69228179413286896802019-11-27T07:35:00.000-08:002019-11-27T07:35:01.978-08:00Šušani - ( Monsieur Chouchani )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-rPJvq4qz42E/Xd6XLYFyufI/AAAAAAAAT3k/w_e4JYZrB_M319rTRNmYEOnw2QOeu9PnACLcBGAsYHQ/s1600/secret-agent-man.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="464" data-original-width="825" height="223" src="https://1.bp.blogspot.com/-rPJvq4qz42E/Xd6XLYFyufI/AAAAAAAAT3k/w_e4JYZrB_M319rTRNmYEOnw2QOeu9PnACLcBGAsYHQ/s400/secret-agent-man.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Monsieur Chouchani ( francuski izgovor: [ mәsjø ʃuʃani] ; hebrejski : מר שושני ; 9. januara 1895. - 26. januara 1968.) ili „ Šušani “, nadimak je inače anonimnog i zagonetnog jevrejskog učitelja koji je podučavao mali broj uglednih studenata iz Evrope posle drugog svetskog rata i drugih mesta, uključujući Emanuela Levinasa francuskog filozofa i Eli Vizela, dobitnika Nobelove nagrade za mir 1986 .</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">O "Šušaniju" se ne zna mnogo, uključujući njegovo pravo ime, tajnu koju je on revnosno čuvao. Njegovo poreklo je potpuno nepoznato, a njegov nadgrobni spomenik (koji se nalazi u La Pazu , Canelones , Urugvaj , gde je i umro u januaru 1968.) glasi: "Blažena uspomena na visprenog rabina Šušanija. Njegovo rođenje i život su zapečaćeni u misteriji. Tekst je naručio Eli Vizel, koji je i platio za ovaj nadgrobni spomenik. Naziv "Šušani", što znači "osoba iz Šušan-a ", najverovatnije je alegorijska referenca, ili eventualno igra reči. Eli Vizel pretpostavlja da je Šušanijevo pravo ime bilo Mordechai Rosenbaum, dok profesor sa hebrejskog univerziteta Šalom Rosenberg tvrdi da je Šušanijevo stvarno ime bilo Hilel Perlman. Članak koji je objavio Yael Levine 2015. godine, a zasnovan je na genealoškim istraživanjima, sadržavao je dokumentaciju koja potvrđuje da je Šušani bio niko drugi do Perlman, rodom iz Brest-Litovska (Brisk). </span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Iako ne postoji poznato delo samog Šušanija, postoji snažna intelektualna zaostavština koja se vidi u uticaju na njegove učenike. Po svemu sudeći, Šušani je imao izgled vagabunda i još se smatra da je posedovao ogromno ljudsko znanje iz raznih područja, uključujući nauku , matematiku , filozofiju i posebno Talmud . Većina biografskih detalja Šušanijevog života poznata je iz radova i intervjua njegovih različitih učenika, kao i anegdota ljudi koje je sreo tokom svog života. Šušani se pojavio u Parizu posle Drugog svetskog rata , gde je predavao između 1947 i 1952. Izvesno vreme je nestao nakon toga, očigledno neko vreme proveo u novoformiranoj državi Izrael , vratio se u Pariz nakratko, i zatim otišao u Južnu Ameriku gde je živeo do svoje smrti. </span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Francuski novinar po imenu Salomon Malka napisao je knjigu o njemu 1994. godine pod nazivom „Monsieur Chouchani: L'enigme d'un maitre du KSKSe siecle“ ( Mister Shushani: Enigma majstora 20. veka ). </span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Prvi susret Emanuela Levinasa sa Šušanijem i njihov naknadni odnos tekao je otprilike ovako:</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Godine 1945. Levinasov najbliži prijatelj, dr. Henri Nerson, jevrejski akušer, ispričao mu je priču o izvanrednom i prilično bizarnom čoveku koga je upoznao tokom godina rata u oblasti Viši. Čovek je bio toliko neobičan da čak ni njegovo pravo ime nije bilo poznato. Nekada se zvao Šušani, ali ovo je više nadimak nego njegovo istinsko ime. Njegov spoljašnji izgled bio je prilično neprijatan; neki kažu čak i odvratan. Međutim, prema Nersonu, njegovo znanje je bilo fenomenalno. Nerson, koji je bio poznat po trezvenom načinu procenjivanja ljudi i situacija, očito je bio u uzbuđenju, kao da je postao sledbenik neke sekte. Snažno je preporučio Levinasu da upozna Šušanija, ali je dve godine Levinas to odbijao. Na kraju krajeva (...) Levinas je bio prilično sumnjičav šta bi ga ovaj čovek koji izgleda toliko čudno "mogao" naučiti. Konačno 1947. Levinas je pristao da se upozna sa Šušanijem. O samom sastanku znamo vrlo malo. Ali postoji anegdota. Anegdota sugerše da su pričali čitavu noć, a ujutro je Levinas rekao Nersonu kad je trebalo da ode: "Ne mogu da kažem šta on zna; sve što mogu reći je da sve što znam, on zna". Nebitno koliko je tačana ova anegdota, jedna činjenica ostaje neosporna. Otada se Levinas zainteresovao za proučavanje Talmuda do tačke u kojoj je većinu svog slobodnog vremena posvetio proučavanju.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Sledećih pet godina Levinas je dugo učio kod Šušanija. Sam, sa Nersonom i u nedeljnoj studijskoj grupi koja bi proučavala Talmud, a koja je pored njih uključivala i malu grupu prijatelja. Chouchani je 1952. napustio Francusku u Izrael, a vratio se 1956. Gde je boravio otprilike šest meseci pre nego što je napustio Evropu i definitivno otputovao za Južnu Ameriku gde je ostao sve do svoje smrti 1968. </span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Uticaj Šoušanija na Levinasa najjače se oseća u Levinasovoj poznatoj seriji Talmudic Readings. Levinas nije priznao njegov uticaj sve do pred kraj života. Levinasa je snažno impresionirao Šoušanijevo totalno ovladavanje tekstovima, komentarima i meta-komentarima, kao i Šoušanijeva sposobnost da "proširi" opseg Talmuda, koristeći kreativnu, dijalektičku metodologiju. Jedna od karakteristika "Šoušanijevog stila" u Levinasovom delu je metoda kojom se interpretacija teksta razume ne samo rečima određenog citata, već celokupnim kontekstom tog citata. Levinasove hermeneutičke izložbe o Talmudu, koje on pripisuje svom „gospodaru“, uspevaju da budu istovremeno tradicionalne i radikalne po osećaju. Kao rezultat studija sa Šoušanijem, Levinas je drevni tekst Talmuda i njegovih višestrukih slojeva naknadnih komentara video ne samo kao mesto na kojem je „sve što se ikada može zamisliti već je zamišljeno“, već i kao okvir za njegovo pomirenje etike , fenomenologije i postmodernosti .</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Eli Vizel opisao je svoj prvi susret 1947. godine sa Šušanijem u „Legende o našem vremenu“ (Poglavlje 10). Vizel piše da je Šušani bio "prljav", "dlakav" i "ružan;" "vagabund" koji ga je doveo u Pariz 1947, a zatim mu postao mentor. Vizel je o njemu ponovo pisao u svojim memoarima "Sve reke vode ka moru" (str. 121–130). Vizel je veoma poštovao Šušanija i predstavljao ga je kao jednog od njegovih najuticajnijih učitelja.</span><br />
<div>
<br /></div>
</div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-9058852388185404022019-05-06T16:03:00.002-07:002019-05-06T16:03:44.920-07:00Kahuenga Blago - ( The Cursed Treasure of Cahuenga Pass )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><a href="https://4.bp.blogspot.com/-HJK_CPz8zmg/XNC9ANXXxuI/AAAAAAAAJoI/q92B1Svl_EQMECvNydjAdDNQRmywbHGwACLcBGAs/s1600/9044210029138644969.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://4.bp.blogspot.com/-HJK_CPz8zmg/XNC9ANXXxuI/AAAAAAAAJoI/q92B1Svl_EQMECvNydjAdDNQRmywbHGwACLcBGAs/s400/9044210029138644969.jpg" width="400" /></a></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Presecajući prašnjavi istočni deo planine Santa Monica u
okrugu Hollivood Hills, tamo ispred ogromnog grada Los Angeles u Kaliforniji, nalazi
se planinski prolaz zvan Cahuenga Pass, koji se ponekad naziva i El Portozuelo
(Mali ulaz). ), koji povezuje Los Angeles Basen sa dolinom San Fernando.
Najniži prolaz kroz planine Santa Monica, prevoj Kahuenga ima prilično
živopisnu istoriju, mesto nekoliko bitaka u 1800-ima između doseljenika i snaga
meksičkog guvernera, i to je takođe lokacija jednog od najtajanstvenijeg i
legendarnog izgubljenog blaga kalifornijske istorije, koja navodno leži upravo
tamo pored glavne metropole Los Anđelesa.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Godina 1864. bila je burna za ovu oblast, a borbe su se
odvijale južno od granice i mnogo je bilo nemira između kalifornijskih
doseljenika i guvernera koje su postavili Meksikanci. Usred ove nestabilne
klime i uznemirujućih napetosti, Francuska je postavila nadvojvodu
Maksimilijana iz Austrije i njegovu ženu, Carlotu, kao imperatora i caricu Meksika,
koji uopšte nisu bili u dobrim odnosima sa Benitom Juarezom, koji je u to vreme
bio predsednik Meksika.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Kako bi uspeo u
svojim planovima da nasilno ospori vladavinu monarhije i održi demokratiju,
poslao je četiri agenta na putu za San Francisko da kupe oružje kako bi pomogli
njegovom cilju. Svi zajedno nosili su prema procenama, oko 200.000 dolara
zlata, srebra i dragog kamenja, i putovali su duž onoga što je poznato kao
prolaz Kahuenga prema njihovoj destinaciji.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Priča se da je u nekom trenutku tokom njihovog putovanja
jedan od agenata misteriozno umro, izazivajući sumnju da su ga ubili francuski
špijuni. Kada je grupa konačno stigla u San Francisko, primetili su da su se
Francuzi snažno infiltrirali, do te mere da je bilo nemoguće izvršiti trgovinu.
Iscrpljeni agenti su, navodno, odlučili da se spuste niz brda San Matea, deleći
blago na šest delova i sve zakopavaju na različite lokacijame radi čuvanja dok
se francuska prijetnja ne bude procenila i rešila. Zadovoljni činjenicom da je
blago na sigurnom, agenti su otišli da smisle neki plan, ali nisu znali da nisu
bili sami u tim lošim krajevima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Meksički agenti nisu znali da ih je izdaleka posmatrao
pastir po imenu Diego Moreno, koji je ukrao svo blago pre nego što su se agenti
vratili da otkopaju dragocenosti kako bi ih vratili u Meksiko.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Smrt koja prati priču
o blagu, počela je kada su se tri agenta vratila da iskopaju ono sto su sakrili.
Već veoma sumnjičavi ljudi okrivljuju jedni druge za krađu blaga za sebe, jer
su oni samo znali gde su ga sakrili. Stvari su se zagrejale i potegnuto je
oružje, ispaljeni su pucnji, a samo jedan od agenata ostao živ kada se dim
pištolja razišao.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">U međuvremenu, Moreno se usput zaustavio u krčmi duž Kahuenga
prolaza pored Los Angelesa. Navodno je u to vreme pre ulaska u LA zaspao mračnim
i snažnim snom, u kojem je upozoren da bi odnošenje blaga u grad značilo
sigurnu smrt. Ova snažna slutnja je očigledno bila dovoljno zastrašujuća da je
Moreno odlučio sakriti blago pod peskom I <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kamenjem i nastavio dalje u Los Angeles,
planirajući da se kasnije vrati. Nedugo nakon toga, Moreno je žestoko oboleo od
misteriozne bolesti i negovao ga je prijatelj u Los Anđelesu po imenu Isus Martinez.
Moreno ubrzo nakon toga podlegao teškoj bolesti, ali ne pre nego što je
Martinezu poverio lokaciju blaga.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Zainteresovana, Martinez i njegov posinak, Jose Gumisindo
Correa, odlučili su da odu tražiti blago, nisu bili sigurni da li je to čak i
stvarno ili samo obmanljiva lutanja Morenovog bolesnog, grozničavog uma. Priča
se da su locirali drvo, ali da su, dok su počeli da kopaju u zemlju, Martineza
pogodio srčani udar i tamo je umro na licu mesta. To je bilo dovoljno da
prestravi mladog Correu, uveravajući ga da je možda blago prokleto, a da neda
da ga nađu. Ostavio ga je tamo gde je ležao i vratio se u Los Anđeles, ne
govoreći nikome o blagu ili njegovoj tajnoj lokaciji.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Godine 1885. nešto od blaga je očigledno pronađeno slučajno
kada je baskijski pastir naišao na jednu od šest vreća koža koje sadrže
dragulje i kovanice. On je navodno bio zadovoljan ovim sretnim otkrićem da nije
kopao dalje da bi pronašao ostalih pet vrećica, ali se ispostavilo da on
zapravo nije bio srećan ni na koji način. Dok se vraćao u Španiju sa svojim
bogatstvom, uložio je velike napore da ga sve zašije u svoju odeću kako bi
sprečio da ga neko ukrade, ali nažalost, to mu nije pomoglo kada je pao preko
palube dok su prilazili obali, i on je brzo potonuo i utopio se, odnoseći blago
sa sobom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Prokletstvo će se nastaviti 1895. godine, kada je sada
potpuno odrastao Correa odlučilo da se više ne plaši prokletstvai i pošao da
traži ostatak blaga, ali pre nego što je uspeo, umro je u pucnjavi sa svojim
zetom. noć pre nego što je bio spreman da krene na svoje putovanje, odnoseći sa
sobom tajnu lokacije blaga u svoj grob. U međuvremenu, poslednji meksički agent
koji je prvobitno zakopao blago pre nego što je ukradeno ubijen je u borbi u
baru u Tombstoneu, Arizona. Za to vreme je već bila rasprostranjena vest da je bilo
zakopano blago na prelazu Kahuenga, i iako niko nije znao gde se nalazi osim
mrtvog Corree, bilo je dosta lovaca na blago koji su bili spremni da pokušaju
da ga traže uprkos glasinama da je prokleto.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Najpoznatija potraga za izgubljenim blagom Cahuenga Passa
pokrenuta je 1939. godine, kada se ekspert za rudarstvo Henri Dzons udružio sa
Valterom Combesom, mehaničarom iz Bakersfilda, i njegovim ujakom Enisom
Combesom, kako bi konačno pronašao misteriozno blago. Naoružani sofisticiranom
opremom za detekciju metala, tim je tvrdio da je pronašao da leži oko 15 stopa
pod zemljom, a jedini problem je što je bio direktno ispod parkinga u blizini
Hollivood Bovla. Na kraju su dobili dozvolu da kopaju u zamenu za procenat od pronađenog,
ali kako su se približavali cilju, Combes se povukao iz straha od navodne
kletve, odnoseći sa sobom detektor metala I opremu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Džons je nastavio dalje sa nekim drugim partnerima, a
potraga je kulminirala time što su u međuvremenu došle filmske ekipe i stotine znatiželjnih
posmatrača i novinara. Iskopali su do predviđenih 15 stopa i ništa nisu našli,
ali su bili ubeđeni da je nešto definitivno tamo, pa su nastavili da kopaju,
kopaju i kopaju. To je trajalo punih 24 dana, sve dok neprohodan kamen nije
blokirao njihov napredak i prisilio ih da priznaju poraz. Neugodnost i
razočarenje u svemu tome poslalo je Džonsa u samoubilačku depresiju i ubio se
nedugo nakon toga, još jedna žrtva "prokletstva". Bilo je i drugih
pokušaja da se pronađe sve do modernijih vremena, i nijedan od njih nije dao
nikakve rezultate, nije pronađen ni jedan jedini novčić, </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">šta je dovelo do toga
da blago Čahuenga prolaza poprimi gotovo mitski kvalitet. Da li je stvarno prokleto?
Da li je uopšte postojalo? Kakav god da je odgovor, Kahuenga Blago se pretvorio
u jedno od najtajanstvenijih izgubljenih blaga u kalifornijskoj istoriji, a
možda je i dalje tamo i čeka da bude pronađeno.</span><o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br /></div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-63759421927213796922019-05-06T14:03:00.000-07:002019-05-06T14:03:36.299-07:00Koglanov kovčeg - ( The Curious Case of Charles Coghlan's Coffin)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-ldYWKejdJcI/XNCew2gB6QI/AAAAAAAAJn8/ZJ_VerCNDgMcxUtDa7IPELzrg3H7J_JsgCLcBGAs/s1600/Charles_Coghlan.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="500" data-original-width="750" height="266" src="https://2.bp.blogspot.com/-ldYWKejdJcI/XNCew2gB6QI/AAAAAAAAJn8/ZJ_VerCNDgMcxUtDa7IPELzrg3H7J_JsgCLcBGAs/s400/Charles_Coghlan.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Charles Francis Coghlan, r</span><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">ođen je 1841. godine. Odrastao i obrazovan je u Parizu, Francuskoj i Londonu, u Engleskoj ... i uprkos nadi roditelja da će postati advokat, imao je interes i prirodni talent za pisanje i glumu. Njegov prvi nastup na pozornici u manjoj ulozi bio je 1960. godine; do 1862, igrao je glavne uloge.</span><br />
<br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Tokom narednih 37 godina, Charles Coghlan je postao poznat po svom glumačkom talentu na turnejama širom Evrope i Severne Amerike. Na kraju je kupio farmu na ostrvu Princ Edvard u Kanadi, a penzionisao se dva puta. Poslednji put nagovorili su ga da se vrati za samo još jedan set predstava. Tokom druge takve turneje 1899. godine, kada je Coghlan glumio u različitim pozorištima u SAD-u, postalo je očigledno da je njegova karijera konačno došla do kraja. Glumac se razboleo negde posle oktobarskog nastupa u Hjustonu, u Teksasu; i kada je grupa prešla na sledeće mesto u Galvestonu, Coghlanovo zdravlje se izrazito pogoršalo ... umro je 27. novembra.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Dobio je lep metalni kovčeg i privremeno pokopan na lokalnom groblju kako bi sačekao svoju konačnu sudbinu, zbog nesuglasica u porodici. Neki od članova njegove porodice su hteli da ga pošalju nazad na ostrvo Princa Edvarda da bi ga sahranili blizu njegove farme; a neki članovi njegove porodice su tražili da bude kremiran i sahranjen u Francuskoj ili Londonu. Zato što je Coghlan bio u suštini poznat, svađa oko toga ko je imao prava na njegove ostatke trajala je gotovo godinu dana, dok majka priroda nije odlučila da umeša svoje prste, 8. septembra 1900. godine, kada je Galveston skoro uništen uraganom.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Uragan kategorije 4 sa brzinom vetra od preko 135 milja na sat, uništio je grad. Uragan je bio odgovoran za između 6.000 i 12.000 smrtnih slučajeva; i to je u velikoj meri uništilo groblje, odnevši mnoge kovčege u more ... uključujući i kovčeg Charlesa Coghlana. Počela je očajnička potraga za Coghlanovim kovčegom, dok su prijatelji i porodica pružali svoje resurse kako bi pronašli tragove.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Najspektakularnija vest o lokaciji nestalog kovčega je objavljena od strane karikaturiste Roberta Riplija 1927. godine u njegovom čuvenom Riplijevom verovali ili ne stripu. Ripli je tvrdio da je kovčeg </span><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">skitnica </span><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Čarlsa Coghlana ponovo došao, i to na iznenađujuće mesto: godinama posle uragana, metalni kovčeg Čarlsa Coghlana - očigledno dovoljno hermetičan da pluta - bio je nasukan na obali ostrva Princ Edvard, nedaleko od njegove kuće. Kovčeg je putovao okeanskim strujama oko južnog kraja Južne Amerike i na severnoj obali dva kontinenta da bi došao do glumačevog doma ... Verovali ili ne.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Da ... da je samo prava priča bila tako jednostavna . Ali ne.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Robert Ripli je postao poznat ne samo zbog zadivljujuće prirode kratkih priča o kojima je pisao i crtao strip, već i zbog njegove tvrdnje da je svaka od njih bila istinita ... činjenica je da je Ripli uvek podupirao izjavu time da je svako ko je mogao osporiti jednu od njegovih neverovatnih činjenica </span><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">mogao </span><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">da mu piše i on će im pokazati da je svaka priča istinita. Ali "istina" je relativna reč</span><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">;</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Često, Riplijevi dokazi bili su da je jednostavno pokazao, da je neko drugi ispričao priču kao istinitu. Ako je ta osoba pogrešila ili lagala, teško da je Riplei kriv, zar ne?</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Nemojte me pogrešno shvatiti - ja ću, i uvek ću biti, veliki obožavalac Roberta Riplija i njegovih originalnih stripova i knjiga; ali u slučaju Coghlanovog kovčega, mora se primetiti da je Ripli uzeo tuđu priču koju je objavio. Njegovi navodni izvori kojim je pokušavao da dokaže da je Coghlanov kovčeg plutao celim putem kući bile su dve izjave drugih ljudi koji su bili uključeni u svet pozorišta u vreme kada je Coghlan umro, iako samo jedna od njih zapravo spominje ovu legendu.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Ser Johnston Forbes-Robertson [ 1853-1937 ] bio je engleski glumac i pozorišni menadžer koji je 1925. godine objavio svoje memoare - Igrač pod tri kraljevstva. Forbes-Robertson je bio prisni Coghlanov prijatelj, a u svojoj knjizi govori ukratko o sudbini Coghlanovog kovčega:</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">" Ubrzo nakon njegovog sahranjivanja , nakon velike oluje, nastala je poplava koja je njegov [Koglanov] kovčegom odnela zajedno sa drugim u more. Golfska struja ga je nosila oko Floride, uz obalu oko petnaest stotina kilometara do ostrva Princa Edvarda, i on je doplutao. na kopno nedaleko od njegove kuće. "</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Riplijev drugi izvor su još jedni memoari, glumice Lillie Langtri [ 1853-1929 ], a takođe su objavljeni 1925. godine ... iako nema dobrog razloga da to uključi u svje memoare. Evo šta nam govori o Charlesu Coghlanu:</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">" Umro je i sahranjen je u Galvestonu, u Teksasu, ali njegovim posmrtnim ostacima nije bilo dopušteno da se odmaraju u miru, jer je talas koji je kasnije srušio taj grad uništio</span><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"> groblje i odneo mnoge kovčege (uključujući i onu Charlesa Coghlana) u more. "</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Tako da Langtri ni na koji način ne spominje sudbinu kovčega, ali dodaje natpis o natprirodnom u priču ... i možda je dodat od strane Riplija da bi se bar mogao pretvarati da ima više od jednog izvora za priču.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Forbes-Robertsonova priča o sudbini Coghlanovog kovčega, iako romantična, nije se dogodila iz dva razloga. Prvo, okeanske struje iz Meksičkog zaliva nosile bi Coghlanov kovčeg - pod pretpostavkom da bi mogao da pluta - prema Islandu i Grenlandu, a ne u pravcu Južne Amerike. Drugo, Charles Coghlan nije pokopan bilo gde na ostrvu Princa Edvarda i iz jednog jednostavnog razloga: niko još nije pronašao kovčeg.</span><br />
<br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Sasvim je tačno da je kovčeg Čarlsa Coghlana usisan u more tim uraganom 1900. godine ... ali odatle priča postaje veoma čudna. Pokušavajući da se potvrdi ili opovrgne Ripliev izveštaj o sudbini kovčega, otkriveni su veoma značajani izveštaji o ostacima glumca ... evo kratke liste.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">•<span style="white-space: pre;"> </span>27. septembra 1900. objavljeno je da je Coghlanov kovčeg pronađen šesnaest milja severno od Galvestona, u blizini grada La Markue; pogrebnik koji je prvi stavio kovčeg u grobnicu u Galvestonu bio je na putu za La Markue da identifikuje posmrtne ostatke.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">•<span style="white-space: pre;"> </span>22. januara 1904. objavljeno je da je na plaži u blizini Galvestona pronađen metalni kovčeg za koji se veruje da pripada Coghlanu.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">•<span style="white-space: pre;"> </span>19. januara 1907. objavljeno je da je Coghlanov metalni kovčeg pronađen gotovo pokopan u močvari, skriven korovom oko devet milja od Galvestona.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">•<span style="white-space: pre;"> </span>Godine 1909, memoari koje su napisali Skuire i Marie Effie Bancroft, glumci i menadžeri pozorišta, izjavili su da je Coghlanov kovčeg pronađen kako pluta na okeanu "neko vreme nakon" uragana, i da je ponovo pokopan .</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">•<span style="white-space: pre;"> </span>U članku iz juna 1922. godine o Rose Coghlan, sestri Charlesa Coghlana, koja je bila i glumica, navodi se da metalni kovčeg njenog brata nikada nije pronadjen.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">I onda, naravno, 1925. Forbes-Robertson je ispričao priču o kovčegu koji se vraća na ostrvo Princa Edvarda, a 1927. ga je Robert Ripli učinio poznatim.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Kada je uragan pogodio Galveston, mnogo kovčega je završilo u moru; Čini se vjerovatnim da su različita otkrića "Coghlanovog kovčega" bila, ako ne i lažna, samo drugi kovčezi iskopani bujicom vode u katastrofi. Jednom kada je zabeležena greška, nijedna novina ne bi gubila mnogo vremena na ispravljanju ranijeg članka.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Što je još značajnije, ljudi su se i dalje aktivno nadali da će pronaći glumčevi kovčeg najmanje devet godina nakon što je izgubljen; i još je bilo dovoljno ljudi zabrinutih za to dvadeset i pet godina kasnije kada je nastala glasina o kovčegu koji plovi kući.</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Nijedan grob nije označen kao grob Charlesa Coghlana ni u Galvestonu ni na ostrvu Princa Edvarda. U vremenu koje je prethodilo televiziji, filmovima, pa čak i radiju kao izvorima zabave, putujuće pozorišne trupe bile su način na koji su priče ispričane i dijeljene; a Charles Coghlan je bio poznat kao glumac tada kao bilo koja Hollivood ili internet ličnost sada. </span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Kada je Coghlanovo telo nestalo, oni koji su ga poznavali i voleli - i lično i kao omiljenog glumaca - ostali su bez odgovora</span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">.Iskreno, stalna potreba javnosti za odgovorima o sudbini glumčevih posmrtnih ostataka verovatno je više doprinela Coghlanovoj popularnosti nego što bi to bila bilo kakva grobnica ili spomenik.</span><br />
<div>
<br /></div>
</div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-90532093943115957172019-01-06T13:58:00.002-08:002019-01-06T13:58:22.621-08:00Tocak divova - Rujm el-Hiri - ( Wheel of giants )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-7_VD6bvNSEA/XDJ5gLgbpwI/AAAAAAAAINE/cyft5lFR8AYb29qYyUKqEdLoo5D0_zI5wCLcBGAs/s1600/AR-711059975.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="553" data-original-width="880" height="251" src="https://4.bp.blogspot.com/-7_VD6bvNSEA/XDJ5gLgbpwI/AAAAAAAAINE/cyft5lFR8AYb29qYyUKqEdLoo5D0_zI5wCLcBGAs/s400/AR-711059975.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Bliski istok je dom misterioznom praistorijskom spomeniku
koji je gotovo star kao i čuveni Stonehenge u Engleskoj. Smešten u regionu
Golanske visoravni, ovaj neobični spomenik, poznat i kao Rujm el-Hiri
(arapski "kamen divlje
mačke"), sadrži pet koncentričnih krugova od kamenih ruševina, sa gomilom
smeštenom u centru. Izgrađen skoro pre 5.000 godina, čudna struktura se takođe
naziva Gilgal Refaim na hebrejskom, što se prevodi kao "točak divova"
i odnosi se na rasu biblijskih divova. Jedna od teorija je da su Refaiti,
divovi koji se pominju u Bibliji, sagradili ovaj složeni spomenik.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">U pogledu nedavne istorije otkrića, Rujm el-Hiri je pronađen
još 1967. godine, nakon što je Izrael okupirao sirijsku teritoriju Golanskih
visova tokom Šestodnevnog rata. I uprkos velikom promeru od oko 520 ft (oko 160
m) širine, spomenikova niska visina (od 8 stopa) čini ga gotovo nevidljivim od
nivoa tla. Jednostavno rečeno, ukupna površina koju pokriva najudaljeniji krug
obuhvata neverovatnih 213.000 kvadratnih metara, što je gotovo ekvivalentno
četiri američka fudbalska igrališta. Oko 5-9 ogromnih prstenova okružuje
centralnu grobnicu, pri čemu je najveći prsten širok 152 metra, a najmanji oko
2,5 metra. Neki prstenovi su isprekidani, a neki su i povezani kraćim zidovima.
Zidovi su debeli oko 3 metra.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">A ova neverovatna struktura otkrivena je sasvim slučajno
kada su arheolozi proučavali region iz vazduha. Kao što je Uri Berger,
stručnjak za megalitske grobnice koji radi za Izraelsku upravu za antikvitete,
prikladno objavio (2015.):<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">To je zagonetno mesto. Imamo delove informacija, ali ne i
celu sliku. Naučnici dolaze i bivaju zapanjeni ovim mestom i smi<span lang="SR-LATN-RS">š</span>ljaju svoje
teorije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Otkako je otkriven lokalitet Rujm el-Hiri , za razliku od
Stonehengea, koji se sastoji od ogromnih monolita podignutih na zemlji, Wheel
of Giants ( Točak Divova ) se sastoji od više od 42,000 komada bazaltnih
stijena, za čiju se ukupnu težinu smatra da je više od 40.000 tona. Svaki od
pet krugova dostiže maksimalnu visinu od 6,5 stopa (ili 2 m), sa spoljnim zidovima
koji se dižu na visinu od oko 8 stopa (oko 2,5 m). Nažalost, grob koji se
nalazio u centru u grobnoj gomili visokoj oko 15 metara uklonjen je od strane
pljačkaša odavno. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Svih pet velikih, ogromnih monumentalnih zidova oko centra
bili su, kako veruju naučnici, izgrađeni za ovu centralnu prostoriju, i osobu
koja je sahranjena u njoj. Ovo je jedna od teorija.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Konačno, u vezi sa svrhom ove zagonetne praistorijske
strukture, neki veruju da je Rujm el-Hiri sagradilo nomadsko pleme naseljeno na
tom području, oko 3500. godine pre nove ere. Kako je takva primitivna
civilizacija uspela da izgradi spomenik takve veličine, ipak je nešto što i
dalje ne mogu da shvate istraćivači. Prema istraživanju iz 2010. godine objavljenom
u časopisu "Biblijska arheologija" , Golanski krugovi mogli su biti
"kalendarski uređaj" koji se koristi za procenu dolaska letnih i
zimskih solsticija. Još jedna grupa stručnjaka smatra da je grobnica dodata
skoro 2000 godina nakon što su izgrađeni krugovi. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Ono što dodatno otežava otkrivanje ko je sagradio spomenik
jeste činjenica da je bilo potrebno više od 25.000 radnih dana da se on
sagradi, bez uzimanja u obzir transport kamenja.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Tokom godina iskopavanja na lokalitetu otkriveni su delovi
keramike i kremena oruđa, što je zauzvrat pomoglo u utvrđivanju datuma
izgradnje spomenika, koji odgovara ranom bronzanom dobu II (3000–2700. Pne). </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Područje je trenutno deo kompleksa koji koristi izraelska vojska u svrhu obuke,
a takođe pada na Golansku stazu, označenu stazu za pešačenje dugu 130 kilometara.</span><o:p></o:p></div>
</div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-87731925630300840412018-12-29T11:27:00.003-08:002018-12-29T11:33:39.248-08:00Ukleto ostrvo Gaiola - (The Cursed Island of Gaiola)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-aWd-KMpqIBE/XCfKO-Lm0PI/AAAAAAAAIMg/46Yhf5rdewEDnUOZPDYjiEGgBkwaYy_MQCLcBGAs/s1600/gaiola2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="523" data-original-width="790" height="211" src="https://4.bp.blogspot.com/-aWd-KMpqIBE/XCfKO-Lm0PI/AAAAAAAAIMg/46Yhf5rdewEDnUOZPDYjiEGgBkwaYy_MQCLcBGAs/s320/gaiola2.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Kada ljudi razmišljaju o romantičnim mestima da se izvuku iz
<span lang="SR-LATN-RS" style="mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">svakodnevne rutine</span>,
rustična i udobna obala južne Italije, sa svojim predivnim okeanskim vilama i
zadivljujućim pejzažima, možda bi bila idealna za mnoge. Tu se, pored krševite
obale, nalaze brojna zadivljujuća, usamljena ostrva puna čuda, puna prirodnih
kao i istorijskih znamenitosti , na kojima se lako može zamisliti da uživate u
mirnom odmoru kao u raju. Ipak, pogledi ponekad mogu da varaju, jer postoje
mesta na svetu koja poseduju prirodnu lepotu koja izgleda kao tanak sloj između
onoga što vidimo i tamnih sila koje leže odmah iznad površine. Za jedno
slikovito ostrvo u blizini talijanske obale u blizini Napulja, zapanjujuća
usamljenost čini se da je jednostavno zastor iza kojeg može biti sakrivena
zlokobna moć. To je ostrvo sa misterioznom istorijom ubistva, propasti i bede,
koje lokalno stanovništvo izbegava i koje je postalo jedna od čudnijih priča o
prokletim ostrvima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ostrvo Gaiola, ili Isola La Gaiola na italijanskom jeziku,
jedno je od mnogih malih, živopisnih ostrva koje se mogu naći duž južne
italijanske obale regiona Kampanije u blizini Napulja, a dobilo je ime po
brojnim malim pećinama i šupljinama koje se nalaze na obali, Reč caviola je
lokalni dijalekt latinske riječi cavae, što znači “mala špilja”. Udaljeno je samo
oko 30 metara od prelepe obale Posillipa, ostrvo je deo podvodnog parka Gaiola,
površine 42 hektara. Obiluje velikom količinom raznovrsnih morskih ekosistema,
kao i mnogim drevnim rimskim ruševinama koje se nalaze na ovom području,
uključujući i sada potopljene ruševine razasute po kristalno čistom moru, koje
su postale dom raznim morskim stvorenjima, od kojih su neka specifična samo za
ovo područje . Samo ostrvo Gaoila ima definitivan osećaj romantike i lepote.
Sastoji se od dva mala, mirna ostrvceta koja su povezana uskim kamenim mostom
koji daje utisak čudnog svoda koji se proteže na nekoliko metara koji ih
razdvajaju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ostrvo Gaiola je uronjeno u istoriju još od rimskog doba,
što se može videti na brojnim drevnim ruševinama koje se mogu naći ovde. Ostrvo
je prvobitno bilo poznato Rimljanima kao Euplea, koji je bio zaštitnik sigurne
plovidbe, i bio je dom hramu podignutom u čast boginji <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Veneri. Tu se mogu naći i druge ruševine još
iz vremena Rimljana, a čak se može i zaviriti u jasne, azurne vode da bi se u
drevnoj rimskoj luci, kojom sada patroliraju raznovrsne šarenie ribe, ruševine
izgubile pod morem. Kažu da je legendarni pesnik, a neki kažu i mađioničar
Vergil, jednom učio svoje učenike ovde na ostrvu među veličanstvenim pejzažima
ovog kraja. Ostrvo je kasnije bilo namenjeno da bude lokacija za radionice u
17. veku, a potom i kao odbrambena tačka za Napuljski zaliv.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Izgleda da je Isola La Gaiola prelepo ostrvo, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>stvoreno za romantičan beg I uživanje, ali istorija
je pokazala drugačiju sliku ovog mesta da bi ga pretvorila u bizarnu i
zloslutnu tvorevinu, koja je na kraju dovela do njenog ugleda među lokalnim
stanovništvom kao napuštenog, ukletog mesta za koje stanovnici ove oblasti
tvrde da <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>krije mračne tajne. Stvari su
počele da postaju čudne počevši od početka 19. veka, kada je povučeni pustinjak
poznat samo kao "Čarobnjak" došao da živi na ostrvu, lutajući i
preživljavajući na siromašnoj ishrani ribom koju je nabavljao od lokalnih
ribara sve dok nije iznenada i misteriozno nestao. Nedugo nakon toga,
rustikalna vila, kao i žičara povezana sa kopnom, izgrađena je na jednom od ostrvceta
od strane bogatog, Normana Douglasa, britanskog pisca.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Može se reći da je
prokletstvo ostrva Gaiola počelo sa jednim vlasnikom, Luigijem de Negrijem,
čiji je biznis za pakovanje ribe naglo propao i odveo ga u stečaj ubrzo nakon
što se preselio na ostrvo. Dvadesetih godina prošlog veka, bogati Švajcarac po
imenu Hans Braun je stekao vlasništvo nad ostrvom. Ubrzo nakon useljenja u
vilu, Braun je misteriozno ubijen u vili, a njegovo telo je bilo smotano i
sakriveno u tepihu. Ubrzo nakon ovog groznog otkrića, Braunova žena se tragično
utopila u mirnim, čistim vodama zaliva, iako je bila dobra plivačica i uslovi
su bili idealni za plivanje. Vlasništvo nad ostrvom prešlo je na bogatog Nemca
Ota Grunbeka, koji je potom odmah doživeo fatalni srčani udar. Ovi nesretni
incidenti nisu odvratili druge bogate Evropljane od takmičenja za vlasništvom
nad ostrvom Gaiola. Farmaceutski industrijalac Maurice-Ives Sandoz bio je
sledeći koji je kupio ostrvo i njegovu vilu, ali ubrzo je rečeno da je otišao
naglo, buncajući u ludilu, da bi kasnije izvršito samoubistvo u mentalnoj
bolnici u Švajcarskoj. Nemački industrijalac čelika, barun Karl Pol Langajm,
kupio je ostrvo, samo da bi ubrzo završio u katastrofalnoj ekonomskoj propasti,
izgubivši svoje ogromno bogatstvo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ostrvo još nije završilo sa svojim zlom. Sledeći za kupovinu
ostrva Giaola bio je Gianni Agnelli, šef legendarne automobilske kompanije
Fiat, čiji je jedini sin ubrzo počinio samoubistvo. Agnelli je izgubio još
jednog rođaka zbog prokletstva, kada je njegov nećak Umberto Agnelli, koji je
nakon prerane smrti Agnelijevog sina preuzeo kompaniju, iznenada umro od
izuzetno retkog oblika raka sa samo 33 godine. Naftni tajkun Paul Getti je
zatim kupio ostrvo, da bi ubrzo nakon toga njegov otac bio otet. Poslednji
privatni vlasnik ostrva bio je Gianpaskuale Grappone, čija je prosperitetna
osiguravajuća kompanija ubrzo propala i koji je kasnije bilo osuđen zbog duga i
prevare. Ostrvo Gaiola nije čak izgledalo zadovoljno setvom zla na vlastitom
tlu, jer su Franco Ambrosio i njegova supruga Giovanna Sacco pronađeni
tajanstveno i brutalno ubijeni u svojoj vili nasuprot ostrva 2009. godine.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Nakon hapšenja i zatvaranja Grapponea, ostrvo je palo u
vlasništvo regije Campania i ostalo je, možda razumljivo, nenaseljeno. Ako neko
ko ne zna za mračnu i zlokobnu istoriju ostrva Gaiola, može se očekivati da se
zapita zašto je tako izvanredno divno ostrvo okruženo čistim plavim vodama ostalo
napušteno i ostavljeno prepušteno zubu vremena. Ostaju napušteni vidici koji
oduzimaju dah, , kao i njegove privlačne azurne vode, čudne, vijugave
kaldrmisane ulice i vila, koja je sada ostavljena zapuštena i polagano se
raspada. Neposredno uz ostrvo nalazi se netaknuta i predivna obala, koja je
ostala relativno netaknuta uprkos mnoštvu hrlećih turista koji su zajednički
mnogim drugim dijelovima Italije. Ipak, za sve ove prirodne lepote, Isola La
Gaiola ostaje pusta i zaboravljena, bez novih ljudi koji bi se našli u redu da
je kupe; mesto okruženo šaputanjem i koje lokalno stanovništvo izbegava, uprkos
lakoj dostupnosti brodom ili čak plivanju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Da li je naizgled mirna, razglednica savršenog ostrva Giaola
prokleta,I da li je njena veličanstvenost samo <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prijatna maska iza koje vrebaju neka iskonska
zla? Mogu li se za niz nesreća koje se pripisuju ostrvu okriviti mračne sile
koje se nekako okreću i iskrivljuju sudbine onih koji dolaze ovde, ili je to
jednostavno niz nesrećnih slučajnosti? Kakav god da je odgovor na ova pitanja,
čini se jasnim da ono što oko gleda nije uvek puna slika, i postoje mesta sa
zloslutnim tajnama koje su se nalazile u pocrneloj, ružnoj unutrašnjosti, skrivenoj
pod fasadom elegantnog sjaja i lepote. Čovek se pita ko će sledeći biti
privučen misterioznim silama <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Gaiola
ostrva. Za sada se nalazi u svojim mirnim, čistim vodama, sa svojim
primamljivim izgledom, okružen ruševinama izgubljenih civilizacija, možda
čekajući svoju sledeću žrtvu.</span><o:p></o:p></div>
<br /></div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-26960847914989319662017-10-14T15:07:00.001-07:002017-10-14T15:07:39.573-07:00Ravna zemlja - ( Flat Earth Theory )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-lIs9-koinXI/WeKJvJOUYvI/AAAAAAAADtM/9uRu27M0cv8ahPGiXFlmA-APdXJH2K2mgCLcBGAs/s1600/sJddKRe.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="230" data-original-width="564" height="162" src="https://3.bp.blogspot.com/-lIs9-koinXI/WeKJvJOUYvI/AAAAAAAADtM/9uRu27M0cv8ahPGiXFlmA-APdXJH2K2mgCLcBGAs/s400/sJddKRe.png" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /><br />U današnje vreme opšte prihvaćeno mišljenje je da Zemlja jeste gotovo savršena kugla ili preciznije naučno objšnjenje, da je oblik Zemlje je veoma sličan obliku troosnog rotacionog elipsoida. Ipak ovo geometrijsko telo, koje se do skora koristilo pri interpretaciji ne odgovara u potpunosti obliku Zemlje, i njega je u naučnim krugovima zamenio novi približniji oblik - geoid. Masa Zemlje je približno 5,98 × 10*24 kg.<br /><br />Rotacija Zemlje stvara ekvatorijalna ispupčenja, tako da je ekvatorijalni promer za 43 km veći od promera između polova. Najveće lokalne devijacije na stenovitoj Zemljinoj površini su Mont Everest (8.848 metara nadmorske visine), i Marijanski rov (10.911 ispod površine mora). Stoga, u poređenju sa savršenim elipsoidom, Zemlja ima toleranciju od 1:584 ili 0,17 %, što je za 0,22 % manje od tolerancije dozvoljene u jednoj lopti za bilijar. Zbog ispupčenja, najudaljenija tačka od centra Zemlje je u stvari planina Čimborazo u Ekvadoru.<br /><br />U modernoj eri, dostupnost tehnologije komunikacija i društvenih medija kao što su YouTube , Facebook i Tvitter su postali lak način za pojedince, poznatie ili ne, da šire dezinformacije i privlače druge svojim pogrešnim idejama, stavovima I mišljenjima. Jedna od tema koja je procvetala u ovom okruženju je da je Zemlja ravna.<br /><br />Naravno ideja o Ravnoj zemlji nije nešto novo. Stari narodi su primetili neke pravilnosti u svetu koji ih je okruživao; posle dana uvek je dolazila noć, na mestu Sunca pojavljivali su se Mesec i zvezde. Zemlja na kojoj su stajali morala im je izgledati kao nešto najčvršće i najpouzdanije što na svetu postoji. Svako bi pomislio (osim ako zna da to nije tako) da Zemlja stoji, da je nepomična. Ovo je razlog zbog čega je Vavilonska zamisao o Zemlji koja se ne kreće, ali iznad koje se obrće neka vrsta kupole sa zvezdama bila u toku sledećih 3.000 godina (nakon što su je Vavilonci definisali) prihvatljiva manje više svakom, pa i starim Grcima.<br /><br />Stari Grci su,npr. u vreme Homera (IX-VIII bek pre nove ere) ,zamisljali zemlju kao blago ispupcen disk,koji je potpuno okruzen okeanom,iz koga Sunce izjutra,izranja a nocu uranja.<br /><br />Starogrčki filozof Eratosten prvi je dokazao da je Zemlja lopta, a ne ravna ploča, kako se do tada verovalo, i izračunao je njen obim sa neverovatnom tačnošću.<br /><br />U Indiji je takođe bilo onih koji su sferičnost Zemlje uzimali kao činjenicu. Drevni astronomski tekst Surya Siddhanta iz bramanske Indije utvrđuje prečnik Zemlje na 12.617 km, promašivši broj za svega 60 km, a udaljenost Meseca od Zemlje na 407.198 km, što je takođe brojka vrlo blizu današnjim merenjima. Staroindijski kralj Marya još je 302. godine pre Hrista rekao grčkom astronomu Megastenu da njegovi “bramani veruju da je Zemlja okrugla“.<br /><br />Jedan izrazito široko rasprostranjeni mit današnjice je verovanje kako su ljudi srednjeg veka smatrali da je Zemlja ravna ploča. Međutim gotovo svi sačuvani izvori iz ranog hrišćanstva i srednjeg veka koji spominju oblik Zemlje pokazuju kako je opšte mišljenje bilo da je Zemlja okrugla, odnosno sferična. Takvo razmišljanje je preuzeto od ranijih grčkih mislilaca kao što su Pitagora, Parmenid, Platon, Aristotel, Euklid, itd. te rimskih: Plinije Stariji, Pomponije Mela, Makrobije itd. Takvo razmišljanje je nastalo za vrijeme prosvjetiteljstva kada je vladalo opšte mišljenje da je srednji vek bio korak unatrag naspram novog razdoblja u pogledu kulture, umetnosti i nadasve nauke . Racionalno i naučno doba novog veka bilo je suprostavljeno „zaostalom“ i „mračnom“ razdoblju srednjeg veka koje je bilo prepuno praznovjerja i besmislica. Takvo gledanje na srednji vek nije imalo za svrhu samo omalovažavati to razdoblje ljudske istorije već i veličati novo doba kada ljudska vrsta, vođena prosvjetiteljima, izlazi iz tog doba mraka. Glavni kreatori ove ideje su bili američki pisac Washington Irving (1783. – 1859.) koji ju je predstavio u svojoj biogafiji Kristofora Kolumba, zatim John William Draper (1811. – 1882.), američki naučnik koji je tu ideju popularizirao u svom antireligijskom delu History of the Conflict between Religion and Science. Nakon toga ona je postala izrazito popularna i jako ukorenjena u savremenom društvu tako da i danas mnogi drže da je takvo mišljenje bilo dominantno u evropskoj istoriji kroz 1000 godina „mračnog doba“.<br /><br />Dakle, idejni kreator teorije o Ravnoj zemlji bio je američki pisac Washington Irving (1783. – 1859.).Kasnije, zagovornici ove ideje su bili John William Draper i Andrew Dickson White .<br /><br />Međutim, najvažniji zagovornik ove ideje bio je, engleski pisac Samuel Rowbotham (1816–1885) koji je pisao pd pseudonimom "Parallax," ( on se smatra za kreatora savremene hipoteze o Ravnoj zemlji ). Pokret je organizacijski nastao nakon knjige 'Zetetska astronomija' . Po njemu je Zemlja ravni disk okružen Severnim i Južnim Polom dok su Sunce i Mesec na udaljenosti od 4800 kilometara, a sam svemir oko 5000. Ključni temelj teze bila je inkonzistentnost savremene naukei sa Svetim pismom koje bi se po njemu moralo čitati doslovno. <br /><br />Značajniji sledbenici teorije Ravne zemlje bili su i William Carpenter ( u Baltimoru je 1885 objavio knjigu – ( Stotinu dokaza da zemlja nije globus. ), Alfred Russel Wallace, John Jasper, Profesor Joseph W. Holden…<br /><br />U engleskoj je 1893 osnovano društvo ,,Universal Zetetic Society,, koje je izdavalo i časopis ,, Zemlja nije globus,,.<br /><br />Organizaciju „The International Flat Earth Society“(IFERS) službeno je osnovao Samuel Shenton 1956. godine sa svrhom promovisanja ideje ravne Zemlje i podstiču svojim delovanjem rasprave o tome da li je Zemlja okrugla ili je pak ravna ploča. Od 1972 drustvo je vodio Charles K. Johnson. Sve do devedesetih temelj istraživanja i dalje ostaje religijska literatura koju smatraju autentičnom zbog 'Duha Svetoga koji je nadahnjivao cenzore i urednike kroz vekove'.<br /><br />Najpoznatiji eksperimenti koji su za svrhu imali dokazati kako je Zemlja ravna ploča odvijali su se na kanalu Old Bedford tokom krajem 19. i početkom 20. veka.<br /><br />Old Bedford kanal proteže se dužinom od 20 milja, od kojih je 6 u ravnoj liniji, i kao takav bio je idealan za eksperiment koji je uključivao veslača koji se udaljava prema krajnjoj tački tačno 6 milja od početne tačke posmatranja. Prvi, jednostavan eksperiment proveo je engleski pronalazač Samjuel Roubotam. Na čamac je pričvrstio zastavu, tako da je bila tačno 5 stopa iznad nivoa vode. Samjuel je ušao u vodu, i držeći teleskop 20 cm iznad površine vode posmatrao čamac kako se udaljava. Pod pretpostavkom da je Zemlja sferična, obima 25 hiljada milja, izračunao je da bi teleskop postavljen na visini 20 cm od površine vode, već posle jedne milje kao tangenta vidnog polja dotakao vršak sfere, te da bi nakon te tačke zastavica trebala „tonuti“ ispod vidnog polja. Ipak, mogao je videti čamac i posle čitavih 6 milja i na osnovu toga je zaključio da zakrivljenje ne postoji, te da Zemlja mora biti ravna ploča.<br /><br />Nakon ovog eksperimenta sproveo je još jedan sličan, postavivši u kanal 6 zastavica na štapove jednake visine koje je učvrstio na podlogu u razmacima od jedne milje. Zatim je teleskop postavio na istu visinu na koju su bile postavljene zastavice i kroz njega je gledao vrhove zastavica. Sve su bile poravnate u savršenoj liniji, nijedna nije “zaronila“ dole kako bi očekivali zagovornici sferične Zemlje, što bi se neizostavno moralo dogoditi kada bi površina Zemlje bila zakrivljena . Na tragu istraživanja Samjuela Roubotama, lejdi Blount je 1904. godine provela još jedan eksperiment na Old Bedford kanalu. Unajmila je profesionalnog fotografa koji je u ondašnje vreme imao poslednju reč tehnike, foto-teleskopsku kameru, kako bi na udaljenosti istih tih 6 milja fotografisao belu zastavu površine 15 kvadratnih stopa, sa crnim rubovima od kojih je donji bio tik na nivou vode. Fotografija je pokazala zastavu u punoj veličini, potvrdivši tim eksperimentom zaključak Samjuela Roubotama, da voda kanala čitavom tom dužinom nije zakrivljena već ravna, te stoga i Zemlja nije zakrivljena – već je ravna ploča. Uzevši u obzir da ondašnja tehnologija nije uključivala fotošop, ta fotografija uzrokovala je buru rasprava na temu ravne Zemlje! Ravnozemljaši tvrde da naša planeta zapravo izgleda kao tanjir, iznenađujuće slično logotipu UN-a.<br /><br />U novije vreme postoe vise teorija vezanih za Ravnu zemlju, dok je ona prevladavajuća ipak vezana uz 'teorije zavere' poput NASA-ine obmane, lažiranja sletanja na Mesec i svih misija dok najdalje idu oni koji tumače da je sve oko nas hologram.<br /><br />Neka od najčešćih pitanja i teorija koje postavljaju teoretičari Ravne zemlje su.<br /><br />1. Ne vidi se zakrivljenje. Bez obzira na položaj i visinu horizont je uvijek ravan.<br /><br />2. Ne postoji niti jedna fotografija Zemlje.<br /><br />3. 'Fotografije' Zemlje s različitih putovanja na Mesec imaju različitu veličinu kontinenata, drugačiji položaj, boju ili oblik<br /><br />4. Jesu li ljudi ikada mogli putovati na Mesec i šta s Van Allenovim pojasom koji je navodno smrtonosan za ljudsku posadu zbog visoke radijacije?<br /><br />5. Na ravnoj vodenoj površini prema izračunu o Zemljinom zakrivljenju nakon 10 kilometara dolazi do pada horizonta, odnosno predmeti na toj površini trebali bi 'zaći' za horizont promatrača, a na udaljenosti od 20 do 30 kilometara trebali bi biti prilično ispod horizonta, no mi ih i dalje vidimo golim okom.<br /><br />6. Letovi aviona imaju potpuno nelogične rute. Gledajući kartu okrugle Zemlje za većinu letova rute su potpuno besmislene, kao kad letovi iz Južne Amerike lete u južnu Afriku preko Bliskog Istoka.<br /><br />7. Karta ravne Zemlje inače se nalazi na logou Ujedinjenih nacija.<br /><br />8. Nikada ne vidimo drugu stranu Meseca što je prilično neobično ako je Mesec takođe okruglo telo koje rotira oko svoje ose i kruži oko Zemlje. <br /><br />7. Mesec ne zrači Sunčevu već svoju vlastitu svetlost.<br /><br />8. Sunce nejednako obasjava Zemlju što je nelogično ukoliko je reč o ogromnoj kugli naspram sićušne Zemlje.<br /><br />9. Sunčevi zraci padaju na Zemlju pod različitim uglovima što je nemoguće ako je reč o tolikoj udaljenosti, već sugerira da je Sunce puno manje i puno bliže Zemlji ako je ugao zraka Sunca različit.<br /><br />10. Navodno se Zemlja vrti 1600 kilometara na sat što niko od nas ne oseća. <br /><br />11. Sve religije govore o veštački stvorenoj Zemlji koja je ravna.</span></div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-90099915507802140602017-05-26T13:20:00.000-07:002017-05-26T13:20:06.597-07:00Ljudska stopala u moru - ( The Strange Salish Sea Foot Mystery )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-FsRVJMXrNDU/WSiNcTDKFZI/AAAAAAAADZE/aFl8hQe_5bcm6-VB6F1dmlZmYv0CVoBywCLcB/s1600/tumblr_o9sb1jltGk1tlljfxo1_1280.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="771" data-original-width="1200" height="256" src="https://3.bp.blogspot.com/-FsRVJMXrNDU/WSiNcTDKFZI/AAAAAAAADZE/aFl8hQe_5bcm6-VB6F1dmlZmYv0CVoBywCLcB/s400/tumblr_o9sb1jltGk1tlljfxo1_1280.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /><br />Od 20. avgusta 2007. Nekoliko odsečenih ljudskih stopala je otkriveno u Britanskoj Kolumbiji i američkoj državi Vašington. Stopala su pripadala petorici muškaraca, jednoj ženi i još tri stopala osoba nepoznatog pola. Od šesnaest pronađenih stopala, samo dva su bila leva, i oba su sparena sa desnim. Do sada su samo 5 stopala indetifikovana, nepoznto je kome ostala stopala pripadaju. Dodatno, nekoliko lažnih stopala je naknadno bilo podmetnutno u tom području.<br /><br />Do 11. februara 2016. Šesnaest stopala je bilo pronađeno u kanadskoj provinciji Britanska Kolumbija, i još četiri je bilo pronađeno u američkoj državi Vašington.<br /><br />Jula 2008 je bilo objavljeno da je jedno stopalo bilo indentifikovano od strane vankuverške policije, koristeći se DNK analizom, kao stopalo čoveka koji je patio od depresije i verovatno počinio samoubistvo. Negov identitet nije bio otkriven jer je njegova porodica tako zatražila.<br /><br />Ova otkrića nisu prva u Britanskoj Kolumbiji. 30. Jula 1914. Vancouver Sun je izveštavao o skorašnjem otkriću ljudske noge obuvene u duboku čizmu na plaži u blizini ušća reke Salamon. Mislilo se da su ostaci pripadali čoveku koji se udavio u reci prošlog leta. Jenda noga je nađena i u Vankuveru 1887.<br /><br />Prevare.<br /><br />Jedno „Ljudsko“ stopalo, otkriveno 18. juna 2008. na ostvu Vankuver, je bilo prevara. Prevara je bio skelet životinjske šape koji je bio stavljen u čarapu i patiku i potom umotan u morsku travu. Kanadska policija (Royal Canadian Mounted Police) je započela istragu, uhapšeni su ogovarali za remećenje javnog reda i mira.<br /><br />Posle jedanaestog stopala nađenog 31. avgusta 2011. Nekoliko patika za trčanje koje su kako je policija sumnjala sadržale sirovo meso, nađeno je na obali plaže Oak u Britanskoj Kolumbiji. <br /><br />Predložena Objšnjenja.<br /><br />Otkrića su bila okarakterisana kao „zapanjujuća“ i „skoro nemoguća za objašnjenje“, jer drugi delovi tela nisu nađeni. Otkrića su izazvala nagađanja da stopala možda pripadaju ljudima koji su poginuli u brodskoji ili avionskij nesreći na okeanu. Jedno od objašnjenja je da neka od stopala pripadaju četvorici muškaraca koji su poginuli u padu aviona blizu ostrva Quadra 2005 godine i čija tela nikada nisu pronađena. Ubistvo je jedno od objasnjenja, iako nijedno stopalo ne pokazuje tragove oruđa to ne isključuje tu opciju. Moguće je da su tela bila otežana i bačena u more a da su stopala samo otpala usled prirodnog raspada.<br /><br />Odrediti poreko stopala je komplikovano zbog toga što morske struje mogu da nose plutajuće objekte veoma daleko a i zbog toga što su struje u zalivu Džordžija nepredvidive. Stopalo je moglo da pluta i do 1,600 km. Još jedna otežavajuća okolnost je to što ludska stobala obično stvaraju adipocere (sapunjastu supstancu koja nastaje od masti tela), što otežava forenzičkim naučnicima da nađu tragove. Pod optimalnim uslovima, ljudsko telo može ostati netaknuto u vodi i do tri decenije, što znači da su stopala verovatno plutala godinama.<br /><br />Još jedna torija je da stopala pripadaju ljudima koji su poginuli u Azijskom cunamiju 26. decembra 2004. Pisac iz Ričmonda, Šejn Lambert je podržavao ovu opciju, ukazujući na činjenicu da su mnoge od pronađenih cipela bile proizvedene i prodate 2004. Ili ranije. Lambert priznaje da možda postoje drugi izvori patika ili pak više izvora. Ipak, pored datuma proizvodnje patika, Lambert ukazuje na morske struje i na njihovu tendenciju da putuju severno preko Pacifika iz dela koji je pogođen cunamijem iz 2004.<br /><br />Jedno stopalo je identifikovano kao stopalo čoveka koji je bolovao od depresije i za koga se veruje da je počinio samoubistvo. Druga dva stopala su identifikovana kao stopala žene koja je počinila samoubistvo skokom sa mosta Pattullo u Novom Vestminsteru 2004. Ovo ukazje da možda i ostala stopala pripadaju drugim ljudima koji su skočili sa mosta.<br /><br />Retkost otkrića<br /><br />Raspadanje može odvojiti stopalo od ostatka tela zato što su članci relativno slabi, a plutanje izazvano vazduhom koji je ostao zarobljen u cipeli. Ekstremiteti kao što su šake, stopala ili glava se često odvoje kada se telo raspada ali retko plutaju.<br /><br />Nalaziti stopala ali ne i druge delove tela je okarakterisano kao čudno. Naći dva stopala je šansa jedan u milion i zato su opisana kao anomalija. Pronalazak trećeg stopala je bio prvi put da se tri stopala nađu tako blizu jedna drugom. Nalazak četvrtog stopala je već izazvalo spekulacije o ljudskoj umešanosti. </span></div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-703997090455077552017-05-03T15:44:00.001-07:002017-05-03T15:44:21.021-07:00Bangar, grad duhova - ( The ghost city of Bhangarh )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/--gDuHTirL6A/WQpZy3fIgJI/AAAAAAAADDQ/EcMUZevgpb0F0bAMIsoh7MsH0RqA2K6gACLcB/s1600/bhangarh-fort_1443704897e12.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="267" src="https://4.bp.blogspot.com/--gDuHTirL6A/WQpZy3fIgJI/AAAAAAAADDQ/EcMUZevgpb0F0bAMIsoh7MsH0RqA2K6gACLcB/s400/bhangarh-fort_1443704897e12.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />Bangar (engl. Bhangarh) je grad u Indiji koji je poznat po svojim istorijskim ruševinama. Nalazi se u Alvar okrugu u saveznoj državi Radžastan. Danas u njemu živi oko 1300 stanovnika. Ovaj grad je takođe i popularna turistička atrakcija.<br /><br /> Za napušteno utvrđenje Bangar smatra se da je najukletije mesto u Indiji, čak toliko da su arheološka istraživanja u Indiji zabranjena između zalaska i izlaska sunca, a meštani su se preselili svoje naselje izvan granica tvrđave. Reputacija Bangara potiče iz dve stare legende, od kojih je jedna vezana za čarobnjaka koji je navodno ukleo Bangar nakon što je tvrđava bacila senku na njegov dom.<br /><br /> Grad Bangar, koji se nalazi u opštini Rajgarh u državi Radžastan, prvi put je osnovana 1573. godine za vreme vladavine Bhagvant Dasa kao mesto boravka njegovog drugog sina. Tvrđava, koja je zapravo mali grad koji se sastoji od hramova, palata i više kapija, pokriva veliku površinu zemljišta u podnožju planine. Ali uprkos svojoj lepoti i živopisnom pejzažu, utvrđenje je postalo okruženo strašnim pričama i potpuno je napušteno od 1783. godine, meštani su preselili njihovo selo negde drugde.<br /> <br /> Kad se prođe kroz glavnu kapiju grada tvrđave, koja se sada se naziva Bhoot Bangla ("House of Ghosts - Kuća duhova ") postoje brojni Hindu hramovi. Najspektakularniji od ovih objekata su Hanuman hram, Gopinath hram, Someshwar hram, Keshav Rai hram, Mangla Devi hram, Ganesh hram i Navin hram. Kraljevska palata koja se nalazi na samom kraju tvrđave i bila je zaštićena sa dva unutrašnja utvrđenja. Grad je odvojen od ravnice bedemima sa petoro vrata.<br /> <br /> Prema legendi, grad Bangar je bio proklet od čarobnjaka po imenu Baba Balnath, koji je dao dozvolu za izgradnju grada, ali samo ukoliko visine zgrada ne bace senku na njegovu kuću. Balnath je upozorio graditelje da će, ako se to desi, on uništiti ceo grad. Kada je prinčev potomak podigao palatu toliko visoku da je bacila senku na Bangarovo prebivalište, kaže legenda da je čarobnjak prokleo ceo grad. Mnogi veruju da je i Balanath tamo sahranjen.</span><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span> <a href="https://3.bp.blogspot.com/-S7plC0w5jnU/WQpajDPCv7I/AAAAAAAADDY/Dbh_kD0cdKEfYcoQOT21EkmyK6Y3JjriACLcB/s1600/maxresdefault.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; font-family: ''; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: center;"><img border="0" height="225" src="https://3.bp.blogspot.com/-S7plC0w5jnU/WQpajDPCv7I/AAAAAAAADDY/Dbh_kD0cdKEfYcoQOT21EkmyK6Y3JjriACLcB/s400/maxresdefault.jpg" width="400" /></a><div>
<br /><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Druga legenda govori o princezi Ratnavati koja je živela u gradu. Na njen 18 rođendan mnogi su hteli da se uda za njih. U gradu je živeo mađioničar Singhia koji je bio zaljubljen u princezu. Jednog dana je video princezinu sobaricu na tržnici i prodao joj ulje na koje je bacio crnu magiju. Time je želeo da princeza dođe njemu. To mu nije uspelo jer je princeza shvatila da je ulje začarano. Prema jednoj priči tada je Singhia bio ljut i prokleo grad. Sledeće godine došlo je do bitke između Bangara i Ajabgarha. U toj bici je princeza poginula.</span><br /><br /><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"> Legenda kaže da u gradu postoje duhovi, pa zato turisti ne smeju dolaziti po noći u grad. </span><br /><br /><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"> Dok ove legende izgledaju kao da su ništa više od maštovitih priča, vremenom su pojavljivale razne strašne priče,tako da su arheolozi u Indiji postavili znak na ulazu u Bangar tvrđavu koji zabranjuje ulazak u nju posle mraka. Meštani kažu da ko god je pokušao da ostane unutra posle zalaska sunca nikad više nije izašao. Ipak, to je upravo pravi razlog koji i dalje privlači hiljade turista svake godine, željni da dožive ukleti i prokleti grad Bangar.</span></div>
<div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div>
<img alt="Notice Board by Government of India at Bhangarh" height="271" src="https://i2.wp.com/buddybits.com/wp-content/uploads/2013/10/Bhangarh-Notice.jpg?resize=520%2C353" width="400" /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Tabla sa natpisom da je zabranjen ulazak u tvrdjavu posle zalaska sunca.</span></div>
</div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-5846282214124625862017-04-17T15:38:00.001-07:002017-04-20T07:54:54.628-07:00Dorabela šifra - ( Dorabella Cipher )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-EXBxv8Yreyo/WPVDcFrCwxI/AAAAAAAADC4/PDfpPFF1gBU-qEUSz-FaRV6UeCLvy-bHQCLcB/s1600/higherresolutioncipherimageblog.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="165" src="https://3.bp.blogspot.com/-EXBxv8Yreyo/WPVDcFrCwxI/AAAAAAAADC4/PDfpPFF1gBU-qEUSz-FaRV6UeCLvy-bHQCLcB/s400/higherresolutioncipherimageblog.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br />Dorabela Šifra je šifrovano pismo kompozitora Edvarda Elgara poslato Dori Peni, 14. jula, 1897. Peni ga nikada nije dešifrovala i njegovo značenje ostaje nepoznato.<br /> Šifra, koji se sastoji od 87 znakova koji se prostiru na 3 linije, izgleda da ga čine 24 simbola, svaki simbol se sastoji od 1, 2, ili 3 približno sličnih polukruga orijentisanih u jednom od 8 pravaca (orijentacija nekoliko karaktera je dvosmislena). Mala tačka se pojavljuje nakon petog karaktera na trećem redu. <br /><br /> Dora Peni (1874-1964) bila je ćerka sveštenika Alfreda Penija (1845-1935) u Volverhamptonu. Dorina majka je umrla je u februaru 1874. godine, šest dana nakon što je rodila Doru, nakon čega je njen otac radio dugi niz godina kao misionar u Melaneziji. 1895. Dorin otac se ponovo oženio, a Dorina je maćeha je bila prijateljica Caroline Alice Elgar . U julu 1897. Dorina porodica pozvala je Edvarda i Alisu Elgar da ostanu u Volverhamptonu nekoliko dana.<br /> Edvard Elgar bio je četrdesetogodišnji profesor muzike koji tek treba da postane uspešan kompozitor. Dora Peni je bila skoro sedamnaest godina mlađa od njega. Edvard i Dora su zavoleli jedno drugo i ostali prijatelji do kraja života kompozitora: Elgar je napisao kompoziciju pod nazivom Variations on an Original Theme (Enigma) Dorabella 1899. Kao posvetu Dori Peni.<br /><br /> Po povratku u Great Malvern 14. jula 1897. Alisa je napisala pismo u kome se zahvallila Dorinoj porodici na gostoprimstvu. Edvard Elgar je ubacio u pismo poruku sa zagonetnim slovima: sa naznakom "Miss Penni ' na poleđini. Ova napomena ležala je u fioci četrdeset godina i postala opšte poznata kada je Dora Peni objavila sliku poruke u njenim memoarima Edward Elgar: Memories of a Variation, koju je objavio Methuen Publishing 1937. Nakon toga, originalna beleška je izgubljena. Dora je tvrdila da nikada nije bila u mogućnosti da pročitate pismo, koju je dobila kao šifrovanu poruku.<br /><br /> Predložena rešenja .<br /><br /> Eric Sams, muzikolog, dao je jedno od tumačenja 1970. Po njemu poruka je;<br /><br /> IT'S CHAOTIC, BUT A CLOAK OBSCURES MY NEW LETTERS, A, B [alpha, beta, ie Greek letters or alphabet] BELOW: I OWN THE DARK MAKES EE SIGH WHEN YOU ARE TOO LONG GONE. <br /><br /> Dužina ovog teksta je 109 slova (ignorišući u zagradi poruku na grčkom), dok je originalni tekst sadrži samo 87 ili 88 znakova. Sams tvrdi da višak slova podrazumeva fonetske skraćenice.<br /><br />Javier Atance je predložio da rešenje nije tekst nego melodija i da 8 različitih polukružnih položaja, ako se posmatraju u smeru kazaljke na satu, odgovaraju notnoj skali , i da svaki polukrug ima 3 različita nivoa koji odgovaraju prirodnim, ravnim ili oštrim notama .<br /><br /> Decembra 2011. godine kanadski kriptograf entuzijasta Ričard Las Vegas tvrdio je da je pronašao odgovarajući jasan tekst, iako su neki detalji nejasni i tek treba da budu razrađeni. Njegovo rešenje bi glasilo;</span><br />
<div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /> whY AM I VERY SAD, BELLE. I SAG AS WE SEE ROSES DO. EE IS EVER FOND OF U, DORA. I kNOw I PeN ONE I LOVe. All Of My Affection. <br /><br /> Nedavni pokušaji na rešavanju Dorabella šifre.<br /><br /> Elgar društvo organizovalo je takmičenje Dorabella Cipher 2007. Godine povodom obeležavanja 150 godina od rođenja Edvarda Elgara. Veliki broj rešenja je primljen, ali nijedno nije bila zadovoljavajuće. Mada jedno ili dva rešenja jeste da sadrže neke impresivno ambiciozne i promišljene analize ove zagonetke.</span></div>
</div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-86802879971639482732017-04-14T14:31:00.000-07:002017-04-14T16:11:00.226-07:00Vafl kamen - ( The Mysterious Waffle Rock )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-I_ero8UUN5Y/WPE_GCJZVXI/AAAAAAAADCc/Zg6RQJaTVo0VeRdkdD7pBxTZ5d2ullaOQCLcB/s1600/19169366618_dddf28b1f9_k.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://4.bp.blogspot.com/-I_ero8UUN5Y/WPE_GCJZVXI/AAAAAAAADCc/Zg6RQJaTVo0VeRdkdD7pBxTZ5d2ullaOQCLcB/s400/19169366618_dddf28b1f9_k.jpg" width="300" /></a></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /><br />Šta je taj misteriozni blok od kamena? Da li postoji mogućnost da je to ostatak drevne tehnologije? Ili je to samo još jedan proizvod majke prirode? Teorije o ovoj fascinantnoj steni su brojni.<br /><br /> Džinovski kamen koji se nalazi na zapadnoj obali jezera Jennings Randolph, nastavlja da zbunjuju istraživače i posetioce. Zagonetna formacija "štampana" na jednoj strani stene je nešto što je izazvalo raspravu među istraživačima i posetiocima već godinama. Da li je to jednostavno geološka formacija, ili ostatak drevne tehnologije? Prema nekim istraživačima, taj veliki komad kamena mogao je nastati pre 300 miliona godina. <br /> Oni koji su videli stenu su zbunjeni njenim dizajnom i sastavom. Splet geometrijskih šara je tako gladak da je teško čak i zamisliti da je to prirodni fenomen.<br /><br /> Nakratko zamislite na trenutak da to nije prirodna struktura, da li to znači da se njegovo poreklo može pripisati nekoj drevnoj civilizaciji koja je posedovala neku vrstu tehnologije nama nepoznatoj danas? I da je njen cilj nije samo estetski? Ufolozi koji su zainteresovani i upoznati sa stenom, veruju da prikazuje tragove uzrokovane intenzivnim zračenjem koje je ostalo od sletanja letelice u dalekoj prošlosti. Do danas, niko ne zna sigurno šta je svrha ove strukture, šta je to i ko je napravio, tako da svako može da formira i predlaže razne teorije i da pokuša da objasni šta je ovaj neverovatni komad kamena.<br /><br /> 1930. malo selo koje se zvalo Šo, nalazilo se na području Zapadne Virdžinije, SAD. Ono više ne postoji, umesto sela tu se trenutno nalazi jezero, jezero Dženings da budemo precizni. Jezero nije postojalo tamo u prošlosti, to je veštačko jezero koje su izgradili inženjeri američke vojske kada su sagradili branu na reci Potomak koja je tekla kroz Šo, stvarajući jezero. U Šo-u, se nalazi drevni kamen poznat drevnim Indijancima koji su naseljavali područje. To je bio sveti kamen na njih. Prvo otkriće stene je objavljeno 1984. godine, kada je i nastao naziv "Vafl rok" zbog svog neobičnog geometrijskog obrazca. Ovaj neverovatni komad kamena u početku je bio zatrpan, ali je pomeren iz oblasti tokom izgradnje brane.<br /> <br /> Nakon njegovog otkrića i predstavljanja javnosti, kamen je bio predmet brojnih teorija. Predložene su sve vrste objašnjenja, u rasponu od vanzemaljske tehnologije, ostatka iz drevne civilizacije koja je naseljavala Zemlju pre više miliona godina, otiska kože džinovskog reptile, indijansko rezbarenje stene i teorije da je prirodna geološka formacija. Prvu analiza stene je napravio pukovnik Martin V. Valsh Jr. koji je zaključio da Vaffle Rok nije ništa više od prirodne formacije. Prema rečima pukovnika Valsh Jr., kamen je nastao taloženjem peska tokom dugog perioda, koji se dogodio pre oko 300 miliona godina u vreme formiranja Apalači planine.<br /> Tokom ovog dugog perioda taloženja peska na sloj skoljki i morskih organizama, nastao je kamen na kome je ostao čudan uzorak "štampan" na jednoj strani stene. Nakon toga, kvarc pomešan sa školjkama u pukotinama, proizveo je malter koji je otporan na atmosferske uticaje, vreme je imalo svoju poslednju reč, tako što je to izazvalo eroziju stene, ostavljajući karakterističan galete oblik. Njegova hipoteza, međutim, nije dovoljno ubedljiva drugim istraživačima koji veruju da postoji nešto više u ovom kamenu, nešto više misteriozno i neobjašnjivo. </span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><a href="https://4.bp.blogspot.com/-McWMVIpKMaE/WPE_hAyf0sI/AAAAAAAADCg/__AeOMI2l4MS5kwQCOYWxBlsS9BDQuhQgCLcB/s1600/what-formed-waffle-rock-pattern.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="201" src="https://4.bp.blogspot.com/-McWMVIpKMaE/WPE_hAyf0sI/AAAAAAAADCg/__AeOMI2l4MS5kwQCOYWxBlsS9BDQuhQgCLcB/s320/what-formed-waffle-rock-pattern.jpg" width="320" /></a></span></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<br /><br /> Drugi istraživači su predložili ideju da magnetna polja doprinose formiranju ovih neobičnih obrazaca. Mnogi veruju da je obrazac zapravo rani oblik hijeroglifskog ili primitivnog pisanja i da je kamen rezultat neolitske umetnosti naroda Pre-Kolumbovskog perioda.<br /><br /> Ako odbacimo mogućnost da je Vafl Rok delo majke prirode na čudan način, koje nam teorije ostaju? Da li je to proizvod drevne civilizacije koja je naseljavala područje u prošlosti? Da li je to deo uređaja ili platformi koje su koristili vanzemaljski posetioci? Prema teoretičarima drevnih astronauta, postoji veoma velika verovatnoća da se dizajn Vafl stene može pripisati tragovima od iskrcavanja svemirskog broda.<br /> Istina? Pa istina može biti bilo šta u ovom trenutku, sada imamo samo gomilu teorija i malo odgovora. Vaffle rok će biti dodat na listu misterioznih artefakata otkrivenih do sada. Dok ne saznamo za sigurno šta je ovaj neverovatno čudni kamen, recite nam šta mislite da je možda izazvalo ove neobične modele.</span></div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3484161278098241784.post-65436029630583852632017-03-03T13:45:00.001-08:002017-03-03T13:45:26.522-08:00Bolest znojenja - ( The Sweating Sickness, a Tudor england disease )<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-ZZ-ywoZSfEE/WLnj4NBYiGI/AAAAAAAACzY/QlHT90tQ6xwK0XtJHtZjonEv5z_FUQzZACLcB/s1600/q5785803_1266586_431_blackdeath.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="290" src="https://2.bp.blogspot.com/-ZZ-ywoZSfEE/WLnj4NBYiGI/AAAAAAAACzY/QlHT90tQ6xwK0XtJHtZjonEv5z_FUQzZACLcB/s400/q5785803_1266586_431_blackdeath.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br />Takozvana 'bolest znojenja' (the Sweating Disease), koja se javila u Engleskoj, u doba Tudor dinastije (kraj 15. i pocetak 16. veka). <br /><br />Prva zanimljivost vezana za tu bolest je ta da se, iz nekog nikad objašnjenog razloga javila samo u Engleskoj, i da su od nje obolevali isključivo Englezi (kasnije su se javili alternativni oblici bolesti na kontinentu, ali baš ,ovakva, bolest postojala je samo u Engleskoj).<br /><br /> O čemu se radilo? Kao što se iz samog naziva bolesti vidi, radilo se o tome da bi obolela osoba dobila vrlo visoku groznicu popraćenu užasno jakim znojenjem, drhatavicom i osećajem hladnoće, koji se kasnije izmjenjivao s osećajem vrućine. Takvi simptomi trajali bi svega nekoliko sati, i nakon toga bi se osoba - u rieđim slučajevima - počela oporavljati, ili bi - u češćim slučajevima - umrla. <br /><br />Odatle i citat poznatog engleskog istoričara toga doba, Edwarda Halla: 'Some merry at dinner, dead at supper' (dinner, kao glavni obrok dana, tada je bio oko 11 sati ujutro, a supper oko 4,5 popodne). Bolest se prvi put javila 22.08.1485., na dan bitke na Bosworth polju, u kojoj je HenryTudor, vojvoda of Richmonda pobedio kralja Richarda III i time ustoličio Tudor dinastiju. <br /><br />Tajanstvena bolest koja je pokosila hiljade ljudi, među njima i starijeg brata Henrika VIII, princa Artura postala je poznata kao ,,bolest znojenja,, udarala je zapanjujućom brzinom. Oboleli su se žestoko znojili i umirali za svega 24 časa. Izveštaji iz tog vremena kažu da je bilo pet talasa pre nego što se epidemija okončala 1551. godine. Procenjuje se da je tada umrlo 20.000 ljudi - veliki procenat tadašnje populacije Engleske koja je iznosila oko tri miliona. <br /><br />Na temelju pobede u bici na Bosworth polju uvreženo je mišljenje da su Henryjeve pristlice donele bolest najverovatnije sa francuskog tla, gdje je ovaj bio u izgonu 28 godina. <br /><br /> Najzanimljivija je epidemija koja se javila tokom vladavine Henryja VIII, 1528. godine. Naime, ta epidemija mogla je značajno promeniti tok engleske istorije.<br /><br />Henry VIII je 1527. pokrenuo postupak poništenja braka protiv svoje prve supruge, Katherine od Aragona, zbog njene nemogućnosti rađanje muškog naslednika.<br /><br />U međuvremenu mu je za oko zapela Anne Boleyn (s kojom se i venčao, negdje početkom 1533. godine). 1528. je bio u toku sudski proces u Engleskoj vezan uz pitanje (ne)važenja braka između Henryja i Katherine.<br /><br />Dakle, 1528. je bila prilično gadna godina za Henryja . Imao je u planu da ozeni ženu koju voli (Anne Boleyn) i koja je bila dovoljno mlada i zdrava da mu rodi zakonitog muškog naslednika, no to nije bilo moguće dok se ne razreši prvi brak.<br /><br />Da situacija bude još gora, Anne je obolela od bolesti znojenja u epidemiji 1528. i izbegla smrt za dlaku. Oboleo je i kardinal Wolsey, koji je bio u tom trenutku zadužen za rešavanje razvoda, a takođe i Annin otac, Thomas Boleyn, pripadnik u tom trenutku jake aristokratske frakcije, kojoj je, naravno, bilo u interesu podupreti Annin dolazak na presto. <br /><br />Svo troje je ozdravilo. Ali da je bilo ko od njih troje umro (pogotovo Anne i Wolsey), to bi značajno promenilo tok engleske istorije. Do raskida s Rimom bi vjerojatno došlo ovako i onako, ali Henryjeva mlada tada možda ne bi bila kćer engleskog viteza, već mpr. francuska princeza, što bi dobilo sasvim druge diplomatske konotacije. <br /><br />Da je Wolsey tada umro, Henry ga nikad ne bi mogao iskoristiti godinu dana kasnije kao pijuna u borbi protiv pape. <br /><br /> U svakom slučaju, stvari bi se znatno promenile... Sam Henry nije oboleo, ali je zato, kao pravi hipohondar (inače je bio sklon hipohondriji) bežao od jedne kraljevske rezidencije od druge, nastojeći da bude što dalje od mesta na kome se epidemija pojavila. Kad je njegova voljena Anne obolela, pobegao je od nje, i onda joj slao sentimentalna ljubavna pisma u kojima je izjavljivao 'da bi dao pola života za njeno ozdravljenje'.<br /><br />Doduše, u Henryjevu korist, treba reći da joj je poslao svog linog lekara, dr. Nicholasa Buttsa. <br /><br />Dakle, ono što nisu mogli promeniti ni papa, ni Sveti Rimski Car, ni kraljevi, ni kardinali, ni aristokratija, umalo je mogla učiniti jedna 'obična' bolest.<br /><br /> 1998 godine su istraživači iz Gajeve bolnice u Londonu potvrdili da su suzili spisak 'sumnjivih faktora' na takozvane hanta viruse. Te viruse, koji su prvi put identifikovani tokom korejskog rata, prenose pacovi, a njihovi smrtonosni efekti upadljivo su slični onima kod bolesti znojenja.</span>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
</div>
Biljanahttp://www.blogger.com/profile/08377056341989274737noreply@blogger.com0