Za razliku od ostalih dvoraca koje opsedaju duhovi Glamis ima jednu još sočniju priču. Vekovima to velepno zdanje uspeva u svojim zidinama sačuvati neku strašnu tajnu, tajnu koja ni dan danas nije izašla na videlo. O čemu je reč? Navodno to znaju samo određeni članovi porodice Glamis, ali postoje različite priče i pričice.
Zna se da ta tajna nema veze sa tvrdoglavom mrljom krvi u jednoj od soba tog dvorca koja se nikako ne da oprati. To je krv kralja Malcolma 2. koji je umro od mača pobunjenika 1084. godine. Tajna nema veze ni sa činjenicom da je Lady Glamis spaljena kao veštica, iako njen duh hoda hodnicima Glamis dvorca kao «Grey Lady».
Brojeći prozore sa spoljnje strane dvorca i unutarnje nailazimo na prvu bizarnost – izvan ih je za 2 više – što upućuje da se negde nalazi tajna odaja, a šta se u toj prostoriji nalazi nagađa se već preko 600 godina. Niko ni danas ne zna gde se tačno nalazi ta tajna prostorija. Sljedeći trag koji ide u korist postojanju tajne sobe je da su sluge vekovima čule neobične zvukove koji kao da dolaze iz zidova, načuli su da je kralj James 5. zatvorio «nešto» u svojoj sobi. Mnoge sluge su mislile kako se radi o deformisanom detetu, kao rezultat neprekidnog «ukrstanja» rođaka u familiji. Neki istraživači veruju kako bi to mogla biti istina, jer na jednoj slici u dvorcu nalazi se čudna slika zeleno sive figure deteta s deformiranim torzom. Identitet te osobe nikad nije utvrđen.
Godine 1486 porodica Ogilvies došla je do porodice Glamis tražeći od njih zaštitu od zakletih neprijatelja – porodice Lindsay. Ogilvies-e su odveli u jednu prostoriju dvorca i tamo ih zatvorili na više od mesec dana bez hrane i bez pića. Kad su prostoriju ponovo otvorili samo je jedan član te porodice bio živ, ako bi se to tako moglo nazvati. Pojeo je druge članove porodice kroz taj period izgladnjivanja. Da li je to možda ta tajna odaja, a u njoj se nalaze stravični ostaci davnog i prisilnog kanibalizma?
U 17. veku jednog su crnog roba skinuli i lovili lovačkim psima za zabavu. Psi su jadnog čoveka rastrgli dok su dvorske dame uživale gledati tu «igru». Verojatno je duh tog roba entitet znan kao Jack the Runner – kojeg viđaju kako trči dvorcem i vrišti. Otprilike u isto vrieme, mlada sluškinja iz lokalnog mesta koja je bila u vezi s jednim od porodice Earl je naišla na tajnu odaju. Što god da je tamo zatekla moralo je biti toliko strašno, jer je mlada sluškinja pobegla vrišteći iz dvorca. No dva radnika iz konjušarnice dvorca su je uhvatila. Jedan joj je iščupao jezik gvozdenim kleštama. To je bila uobičajen postupak ucutkivanja u to doba, a mnoge sluge iz tog dvorca su bile žrtve tog krvoločnog uuutkivanja. Obično bi žrtva iskrvarila, no mlada sluškinja je svejedno potrčala iz dvorca bez jezika. Uhvaćena je i dokrajčena. Telo raskomadano i ostavljeno zverima u šumi. Ovo otprilike daje sliku koliko je bilo esencijalno da se tajna Glamis dvorca sačuva, no duh žene bez jezika i danas opsjeda Glamis, možda želi otkriti dugo skrivanu tajnu.
1904. godine trinaesti Earl od Strathmore-a - Claude Bowes-Lyon, rekao je svom prijatelju: «Kad bi samo znao prirodu ove strašne tajne, kleknuo bi na koljena zahvaljujući Bogu što nema veze s tobom.» Kada je kćer Earla četnaestog upitala oca o toj tajni on joj je odgovorio: «Ne mogu ti reći, jer nijedna žena ne smije znati tajnu Glamis dvorca.» Navodno danas samo određeni muški potomci te porodice znaju za tu tajnu, a za nju tradicionalno saznaju na dan svoje punoletnosti.
Do danas nijedan član nije ni potvrdio ni demantovao postojanje stravične tajne Glamis dvorca.
Pitanje ostaje – o kojoj se groznoj tajni radi? Ukoliko je ta tajna dete s deformiranim tijelom zar bi se preduzimale tako oštre mere da to nikad ne dođe u javnost, zar su ljudi morali umirati kako bi istina o postojanju još jednog člana porodice, doduše koji nije ličio na čovjeka, ostala unutar zidina dvorca? Kakva je to tajna koja vekovima uspeva ostati tajnom, a ipak zgražati sve one koji su upućeni u samu priču, tajna koja odoleva vremenu? Ljudsko telo ne može živjeti iznad kojih 100 tinjak godina. Rijetki su slučajevi da čovjek doživi 130ti rođendan, prema tome daje na zaključak kao se tu možda i ne radi o detetu, jer kroz dugi niz godina ono bi umrlo.
Postoji jedna priča, više legenda o jednom okrutnom članu te porodice koji je izgubio dušu igrajući karte sa samim Djavolom. Ide nekako ovako: Jedne nedelje Earl Beardie nakon poprilične količine konzumiranog alkohola, vikao je tražeći partnera za igru kartama, niko nije hteo igrati te je izjavio u besu kako bi igrao i sa samim Djavolom. Netom se začulo kucanje na vratima, i visoka spodoba u tamnoj odeći ušla je u dvorac pitajući da li Earl Beardie još uvijek želi partnera za igru. Earl je naravno pristao i zatvorili su se u jednu sobu u dvorcu, te započeli igru. Dvorcem su odjekivala vikanja i psovke iz sobe, i jedan od sluga je iz znatiželje provirio kroz ključanicu. Tad ga je jarki zrak svijetla pogodio, i večno oslijepio na to jedno oko. Earl je besno izašao iz sobe kako bi ukorio slugu zbog špijuniranja, no kad se vratio natrag u sobu, osoba za koju se smatralo da je Djavo je nestala, zajedno sa Earlovom dušom koju je izgubio u jednoj od partija. Za sobu u kojoj se sve to odvijalo se smatra da je ta tajna odaja.
Ovakvu priču sigurno ne bi uzeli uopste u mogućnost objašnjenja, pošto nam razum nalaže da se tako nešto ne može dogoditi, uostalom ako je to cijela zbrka oko tajne odaje, čemu cela tajnost ako je Djavo, pretpostavljajući da takav postoji i da je bio u njoj, otišao prije nekoliko vekova?
Koliko će vremena još proći pre nego li izađe na videlo to što je ljude zgražavalo toliko godina. Na kraju krajeva možda se radi o nekakvoj sitnici, koja bi prije par vekova možda više značila, a danas ostaje samo kao tradicija čuvanja strašne tajne Glamis dvorca.
Нема коментара:
Постави коментар